Bh. košarkaška reprezentacija doživjela je ugodne trenutke u vrijeme kada je sa klupe predvodio Sabit Hadžić. Tada smo redovno smo išli na kontinentalnu smotru. Odavno smo sa ovim stručnjakom dogovorili intervju za naš portal. Hadžić je bio krajnje otvoren po svakoj temi, odajući dojam čovjeka koji je razočaran činjenicom da nije dobio priliku da ponovo vodi KK Bosna ASA BH Telekom nakon odstupanja Vlade Vukoičića, iako je to istinski želio.
Možemo li tako reći?
Možemo! Ja sam 'Bosnaš' i žao mi je što nisam izabran za prvog šefa struke. Nije mi jednostavno kada vidim da su zakucani za dno tabele. Uvijek sam spreman pomoći kada za to imam priliku, sada sam bio slobodan, ali nažalost, nismo se dogovorili.
Zbog čega?
Čelni ljudi kluba od mene su zahtijevali da garantujem osvajanje titule u bh. prvenstvu i bijeg sa posljednjeg mjesta u NLB ligi. To nijedan trener u Evropi ne bi mogao obećati, naročito što je ekipia sastavljena od igrača koje nisam ja angažovao. Naravno, dao bih sve od sebe za povoljan ishod, ali teško je nešto 100% garantirati. Mislio sam završiti ovu i onda dobiti priliku u naredne dvije sezone, gdje bi sistemskim i kvalitetnim radom, siguran sam, došao do rezultata. No, nismo našli zajednički jezik i nisam sretan zbog toga.
Činjenica je da su rezultati Bosne ispod svih očekivanja. Po Vašem mišljenju, gdje je problem?
Situacija je jako teška. Po informacijama koje ja imam, plate igrača su za naše uslove relativno visoke. Kašnjenje jednog ili dva dohotka dovodi do nezadovoljstva u svlačionici, a to se oslikava na konačan rezultat. Nedostaje voljni momenat i motivacija. Gledao sam zadnjih četiri ili pet utakmica i samo u posljednjem dvoboju protiv FMP-a igrači su dali sve od sebe. Šehovac je jednom pametnom i mudrom igrom iskoristio sve slabosti suparnika, što je dovelo do trijumfa. Nadam se da će nastaviti sa pobjedama.
Vi ste trenutno bez posla, ima li konkretnih ponuda?
Tačno je da trenutno nisam trenerski angažovan. Oko Nove godine su česte smjene trenera, tako da očekujem da početkom 2010. godine bude ozbiljnijih ponuda.
Samo po sebi nameće se pitanje reprezentacije koja ponovo nije izborila odlazak na Evropsko prvenstvo, i to drugi put zaredom. Činjenica je da rejting polako opada, jer smo ranije bili redovni sudionici kontinentalnih smotri. Slažete li se sa konstatacijom da situacija nije dobra?
Slažem se u potpunosti. Prije svega treba napraviti dubinsku analizu i vidjeti gdje je problem. Potom treba razgovarati sa pojedinim igračima i utvrditi zbog čega neće da igraju za reprezentaciju. S druge strane, nadležne institucije trebaju voditi računa o državnoj selekciji u trenucima kada imaju pripreme, bar da imaju približne uslove kao i reprezentacije iz regiona. U vrijeme kada sam ja bio selektor, igra pod obručem dijelila je poziciju broj jedan sa nogometom, što se tiče popularnosti. Uvijek nam je dvorana bila puna. Danas to nije slučaj.
Publike je sve manje na tribinama.
Definitivno. Vidjeli ste da zanimanje gledalaca nije kao nekada. Da stvar bude još gora, mislim da je rukomet prestigao košarkau, što znači da je u ovom trenutku po popularizaciji u BiH tek na trećem mjestu, iako je jedino košarkaška reprezentacija izborila plasman na jedno veliko takmičenje. Stvari se pod hitno moraju mijenjati, jer smo upravo u ovom sportu imali evropskog prvaka.
Spomenuli ste period kada ste bili šef državne košarkaške selekcije. Kako danas gledate na to vrijeme?
Bilo je lijepih trenutaka. Sjećam se da je pola reprezentacije bilo iz domaće lige, a drugu polovinu činili su košarkaši koji igraju u inostranstvu. Redovno smo učestvovali na Evropskom prvenstvu. Sjećam se da smo jednom napravili niz od devet pobjeda i stvorila se takva atmosfera da ćemo na prvenstvu, mislim da je to bilo u Francuskoj, doći do medalje. No, na kontinentalnoj smotri vratili smo se u realnost. Naravno da je to bila utopija. Za vrhunske rezultate potrebno je mnogo više od talentirane generacije. Sve u svemu sa nostalgijom se sjetim pojedinih utakmica.
Čini se da imamo nedostatak mladih trenera i da se često angažiraju stručnjaci van granica BiH?
Dobro ste to primijetili. I to je jedan od faktora zbog koji nema zapaženih rezultata. Trener se konstantno mora educirati. Recimo u Hrvatskoj i Srbiji često se organizuju seminari na kojima se razmjenjuju iskustva. Kod naših istočnih susjeda dolaze i treneri iz NBA lige. Bilo je i ovdje seminara, ali nije dovoljno samo jednom godišnje organizovati edukaciju i očekivati progres.
Rad u omladinskim školama nije na zavidnom nivou?
Apsolutno. Treba se praktikovati da uz prvi tim dva ili tri mlađa igrača stalno dobijaju priliku. Čini mi se da se više ide za rezultatom i da se stvari gledaju od danas do sutra.
