Bio je avgust 1976. godine kada je Lauda bio protagonist jedne od najgorih nesreća u historiji Formule 1. Dogodilo se to na Velikoj nagradi Njemačke u Nürburgringu. Laudin se Ferrari tada radi tehničkog kvara prevrnuo na bok i sudario s bolidom Surtees-Forda, nakon čega se zapalio.
-
Iako je pomoć stigla nekoliko trenutaka poslije, Lauda je ostao zarobljen u bolidu, zadobio je teške opekotine, udahnuo plinove koje su mu oštetili i pluća, a kasnije pao i u komu.
-
Iako su mi oči bile povezane, jednog se trenutka jasno sjećam. Ležao sam na intenzivnoj njezi s teškim opeklinama, kada je došla medicinska sestra i pitala me želim li posljednju pomast. Pomislio sam da mi ne može škoditi, pa sam samo klimnuo glavom - objasnio je Lauda za Die Zeit.
Posljednja pomast međutim nije bila vrijedna spomena, objašnjava dalje Lauda.
- Samo sam primijetio da me neko dotaknuo po ramenu, ali to je sve. Jedino što je svećenik tada napravio bilo je to da me prstima prekrižio iznad tijela i dao mi posljednju pomast bez ijedne riječi.
To je austrijskog pilota jako razbjesnilo, te mu je, kaže, dalo dodatni motiv za borbu za životom.
- Očekivao sam nekakve riječi utjehe, a onda se dogodilo tako nešto. Izašao je bez riječi iz sobe i osjećao sam se glupo. Osjetio sam veliki bijes i rekao sam sebi da nakon toga sigurno neću odustati - dodao je bivši svjetski prvak, koji danas gotovo u svakoj prilici u javnosti nosi crvenu kapu kako bi njome sakrio svoje ožiljke na glavi zadobijene u nesreći.