Takvih 30 veličanstvenih krije se u banjalučkom klubu "Bujinkan Sojobo Dojo". Bujinkan Budo Taijutsu je vještina koja obuhvata devet stilova borbe i svaki stil podrazumijeva svoju historiju nastanka koja se prenosi preko velemajstora. Svaka od njih ima svoju filozofiju i tehnike borbe koje su podijeljene kroz tradicionalne nivoe.
Trener za Bujinkan Budo Taijutsu u klubu "Bujinkan Sojobo Dojo" Zoran Mijić, priča za portal Klix.ba da članovi ovog kluba rade sve što obuhvata Ninjutsu kao borilačka vještina, dakle, 18 strateških vještina.
"Ovo nije sport, ovo je vještina. Nema takmičenja, a sve što radite radite isključivo za sebe. Nema sportskih dešavanja niti osvajanja medalja. Vježbate za sebe i svoju ličnu satisfakciju. U klubu imamo polaganje za pojaseve, a sistem rangiranja je podijeljen na taj način da imate bijeli pojas, zeleni koji je podijeljen na devet stepenova i crni koji je podijeljen na 10 nivoa. Stepen je Dan", priča Mijić.
Ono što Ninjutsu pruža ljudima jeste prije svega - samopouzdanje.
"To im nedostaje, pogotovo mladim ljudima. Treniranjem oni jačaju fizičku spremu, samim tim i psihičku stranu. Tada im raste samopouzdanje ne samo u njih lično, već i u vještinu i tehniku koju rade i oni su daleko zadovoljniji. Tu je i fizička strana gdje kondicija dolazi u pitanje, kardiovaskularni sistem se popravlja, ako ima problema sa kilažom radi se na tome da se to izgubi", govori Mijić za Klix.
Prije nego što je počeo da trenira ovu vještinu, Zoran Mijić je trenirao Kyokushin Kan karate, a kasnije je zbog ljubavi prema Ninjutsu putovao na treninge iz Banje Luke do Zagreba.
"Prije nego što sam počeo da treniram Ninjutsu trenirao sam Kyokushin Kan karate. Kao klinac nisam osjećao da mi to daje satisfakciju, jer se nisam osjećao potpunim, nešto je nedostajalo. Onda sam '85. godine čuo za Ninjutsu i vidio da to nije samo stvar filmova. Naredne godine sam proveo skupljajući časopise i knjige koji su objavljivani vani. U decembru 1990. sam počeo da aktivno vježbam, putovao sam iz Banje Luke u Zagreb na trening. Toliko je ta ljubav bila jaka da mi to nije bio nikakav problem", priča naš sagovornik.
Nindže u Banjoj Luci žele da budu svi, srednjoškolci, studenti, djevojke, pa čak i pripadnici MUP-a. Klub je osnovan prije 20 godina, ali tek od skora postoji mogućnost priključivanja ovoj odabranoj grupi. Važno je samo da ste stariji od 15 godina i da niste krivično gonjeni. Kroz njega je prošlo više od 500 članova, ali ne samo Banjalučana, tu su i nindže iz Doboja, Brčkog i Šipova. Na treninzima koriste rekvizite, ali drvene jer početnicima nije dozvoljen rad sa oružjem, sve dok ne dođu do crnog pojasa. Na nogama nose Tabi – lagane čizme sa razdvojenim palcem, napravljene od čvrstog pamučnog materijala ili kože.
U RS-u trenutno imaju samo dva ovakva kluba, a da biste vodili klub potrebna je licenca izdata u Japanu, te da majstor koji ga vodi ima člansku kartu i diplomu za rang koji mu je dat. Zoran je jedini trener u ovom klubu, ima svog asistenta i pored njega još tri majstora, a ostalo su učenici. Djevojke ravnopravno vježbaju sa ostalim nindžama.
Ono što ovu vještinu čini drugačijom od ostalih, jeste što vas ona podstiče da usavršavate samoga sebe, te da bolje razumijete svijet i način na koji on funkcioniše.
