Mladi Zuberi je već dvije godine državni prvak u kickboxu do 33 kilograma, a u septembru ove godine bi mogao predstavljati BiH na Svjetskom prvenstvu koje će biti održano u Italiji.
Kickboxom se počeo baviti još kao dvogodišnji dječak. Ljubav prema ovom sportu prenio mu je njegov otac Emin, koji je morao odustati od ovog sporta zbog povrede glave.
Sve je počelo kada mu je otac kupio rukavice za kickbox.
“Prvo sam mu kupio fudbalsku loptu, zatim košarkašku, ali kada sam mu pokazao rukavice to je najbolje prihvatio”, pojasnio je u razgovoru za Anadoliju otac Emin.
Prisjetio se svoje karijere, želje da bude svjetski prvak od koje je, zbog povrede, morao odustati.
“Davne 1987. godine sam se upisao na kickbox i to je trajalo sve do rata koji je učinio svoje. Nakon rata sam se opet posvetio sportu, međutim, imao sam povredu glave tako da sam morao napustiti bavljenje kickboxom”, kazao je on.
Međutim, nikada u potpunosti nije napustio ovaj sport jer je ubrzo počeo raditi kao pomoćni trener u Kickboxing Team Bihać.
“Cilj mi je bio da imam kćerku ili sina koji će biti svjetski prvaci u ovom sportu. To je prvenstveno bila moja želja u kojoj nisam uspio”, ispričao je Emin.
Kako je kazao, kćerka je čak bila i bolja od sina kada je u pitanju kickbox ali ona se odlučila za odbojku.
Prisjećajući se prvih treninga sa tada dvogodišnjim Arnelom, Emin kaže da su trenirali kod kuće.
“To je tada više bila igra. Tako je bilo do šeste godine i tada sam ga upisao u klub u kojem ja treniram Kickboxing Team Bihać”, pojasnio je Emin.
Dok govori o Arnelovoj prvoj medalji, srebru, ponos se nazire u svakoj riječi, svakom pokretu ili pogledu na njega.
“To je bio povod da idemo dalje. Vidio sam da ima talenta te sam počeo kupovati opremu. Zatim je počeo osvajati zlata te smo počeli ići i po drugim državama kao što je Hrvatska, tačnije u pet hrvatskih gradova iz kojih je uvijek donosio zlato”, pojasnio je Emin.
Arnel već dvije godine, u svojoj kategoriji do 33 kilograma, drži prvo mjesto. Trenira šest godina, a aktivno se takmiči posljednje tri godine.
“Treniram već šest godina. Moj otac je počeo da trenira kickbox kada je bio mlad, a nakon toga je i mene učio da idem njegovim stopama”, kazao je Arnel.
Kako je kazao, otac ga je učio različite vrste pokreta u tom sportu.
“Volim ovaj sport. Još me privlači fudbal, a moj uzor je Messi, a od bosanskohercegovačkih reprezentativaca Džeko”, kazao je Arnel.
Govoreći o takmičenjima, protivnicima koji su uglavnom fizički veći od njega, ovaj dječak kaže da nema straha.
Kroz smijeh dodaje da se nikada nije potukao u školi.
Treninzi, pripreme tokom cijele godine itekako utiču na njegov život koji se razlikuje od života njegovih vršnjaka.
Igrice, za par godina izlasci, djevojke, druženja za njega će biti nešto čega će se veoma često morati odricati.
“Ukoliko želi da uspije on u vrijeme takmičenja ne može imati ni djevojku jer su intenzivni treninzi. Sada je još mali ali vremenom će imati želju da izlazi, da se druži ali bit će tu odricanja”, pojasnio je otac Emin.
Arnel je odličan i uzoran učenik čime se ponose i njegovi roditelji.
Slijede tri nova takmičenja nakon čega će, ukoliko bude uspješan kao do sada, imati priliku da ode na Svjetsko prvenstvo u Italiju.
“To je meni ali i njemu najveća želja. Puno radimo kod kuće, puno treniramo. Nadamo se medalji, a možda i da bude svjetski prvak, bio bi najmlađi koji bi donio medalju”, poručio je Emin.
Emin će, kako kaže, obezbijediti i potrebna finansijska sredstva, koja država nije u stanju priuštiti svojim talentovanim sportistima, kako bi njegov sin ispunio njegov ali i svoj san.
Možda se BiH uskoro bude dičila još jednim dječakom koji je, negdje tamo u još jednoj evropskoj zemlji, branio boje BiH.
