Ahmet Dilek: 'Zlato je plod mukotrpnog rada'
Taekwondo klub “Zlatni ljiljani” osnovan je 2. oktobra 2003. godine. Ovaj kolektiv trenutno broji oko 300 članova raspoređenih u trinaest škola i to u Sarajevu, Hadžićima, Pazariću, Tarčinu, Vogošći, Ilidži, Olovu i Kladnju. Za relativno kratko vrijeme uspjeli su da naprave odlične rezultate, a o dešavanjima u klubu, posljednjoj zlatnoj medalji na kontinentalnoj smotri, najvećim problemima i budućnosti taekwondoa na bh. sceni razgovarali smo sa Ahmetom Dilekom, trenerom kluba i selektorom kadetske reprezentacije BiH.
Podvlačenje crte Dilek je počeo pohvalom boraca: "Iako je ovo jedan vrlo mlad klub, za kratko vrijeme smo profesionalnim, ozbiljnim i upornim radom uspjeli napraviti sjajne rezultate. Do sada je naš klub učestvovao na 90 takmičenja. Ukupno je osvojeno 726 medalja, a u našim vitrinama su i 72 pehara za ekipne rezultate. Između ostalih uspjeha posebno bih podvukao da smo imali jednog evropskog prvaka, osvojili smo dvije bronze na kontinentalnoj smotri, imamo i jednog balkanskog viceprvaka, 42 prvaka Bosne i Hercegovine, 51 viceprvak naše zemlje, 123 međunarodna prvaka, te 124 međunarodna viceprvaka. Klub je trenutno jedan od najuspješnijih kolektiva u domovini, što argumentira i činjenica da smo sedmostruki uzastopni prvaci BiH, od toga četiri puta u kadetskoj i tri puta juiorskoj konkurenciji".
Možete li nabrojati zapaženije rezultate kluba?
Svakako. Za period od kada postojimo uspjeli smo ponuditi 40 nastupa naših sportista u svim reprezentativnim uzrastima. Za pohvalu je uspjeh naše učenice Mirnese Fetahović koja je na trećem Evropskom kadetskom prvenstvu u Hrvatskoj osvojila prvo mjesto, te rezultati Elmedine Čekrlije i Amile Karšić koji su na kraju bile na postolju za medalje bronzanog sjaja. Ne smijem izostaviti niti rezultat Samira Muhibića koji je na sedmom svjetskom juniorskom prvenstvu u Izmiru osvojio peto mjesto, te Eldina Hormana koji je na Evropskom kadetskom prvenstvu 2007. osvojio osmo mjesto. To natjecanje je održano u Mađarskoj. Semra Japalak i Sanela Šarić su također na Balkanskom prvenstvu 2008 u Rumuniji došli do bronze. Ponekad su nastupi bolji od rezultata, ponekad je i suprotno. No, to je sastavni dio sporta.
Posljednja zlatna medalja članice vašeg kluba zaslužuje koju rečenicu više. Kako ste vidjeli borbe kadetkinje Mirnese Fetahović na proteklom Evropskom prvenstvu?
Bh. reprezentacija je nastupala sa dvanaest takmičara. Četiri borca bila su iz našeg kluba, a osvojili su tri od ukupno četiri medalje naše domovine. Svakako da je najveći uspjeh napravila Mirnesa Fetahović, koja se u kategoriji do 33 kg okitila zlatnom medaljom. U prvom kolu je savladala predstavnicu Azerbejdžana sa 10:3, zatim njemačku takmičarku odlukom sudaca, dok je u trećem kolu porazila Turkinju 3:1. Finale je bilo posebno. U uvodu borbe gubila je 4:0, a na pauzama sam pokušao da je motivišem. Uspio sam. Pobijedila je 12-8 i postala kontinentalna prvakinja. Zaista rezultat za pamćenje. Osim Mirnese, bronzane medalje osvojili su Elmedin Čekrlija do 37 kg i Amila Karšić do 37 kg. Na kraju se predsjednik Evropske taekwondo unije lično meni obratio i izrazio svoje oduševljenje i čestitke.
Da li Vas je iznenadilo osvajanje najvrjednije medalje?
Mirnesa profesionalno pristupa svojim obavezama i ovo je plod mukotrpnog rada. Kada je prije nekoliko godina došla na trening odmah sam rekao da će napraviti vrhunski rezultat. To se obistinilo. Nema sumnje da je pred njom blistava karijera. Sada ćemo se bazirati na pripreme za planetarnu smotru u Meksiku. Narednih sedam mjeseci čeka nas težak posao. Ne volim ništa prognozirati, ne volim to, ali mislim da može otići daleko, jako daleko… Imamo velike planove, a posljednji rezultat je veliki podstrek za dalji rad. Na vrijeme treba odrediti sportske prioritete, Mirnesa ih je odredila i zbog toga sam zadovoljan.
Imate li još boraca koji slute da blistava budućnost neće pobjeći?
Naši takmičari koje sa ponosom predstavljamo kao nade kluba i od kojih ukoliko budu uporno trenirali u budućnosti očekujemo evropske, svjetske i olimpijske rezultate su: Samir Muhibić, Elmedin Čekrlija, Eldin Horman, Amila Karšić, Mirnesa Fetahović, Sanela Šarić, Semra Japalak, Anes Halilović, Samir Sirar, Muaz Plećan, Alem Bahić, Ela Ćibo, Arnela Mukić, Ahmed Redžić, Ajla Reizbegović i Nejla Reizbegović. Sve je do njih, ako budu željeli ići dalje, to mogu postići samo radom i zalaganjem.
Kakva je finansijska podrška nadležnih institucija?
Tu je situacija doista žalosna. Moramo reći da kada uporedimo tu podršku sa troškovima naših aktivnosti i projekata, kroz čiju realizaciju donosimo izvanredne uspjehe BiH, ta podrška izgleda tako slaba da se može i zanemariti. Mi smo učinili da se zastava Bosne i Hercegovine izdiže iznad svih ostalih evropskih država. Ipak, izgleda da to nikoga nije briga. Što se tiče potencijalnih sponzora i tu je situacija vrlo loša. Jedino je kompanija BH-Gas imala dovoljno sluha da procijeni važnost ulaganja u buduće talente ove zemlje i ma koliko simbolično oni su naš jedini sponzor.
Taekwondo je olimpijski sport i mi ćemo učiniti sve što možemo da u budućnosti napravimo i olimpijski rezultat. Ova djeca su najbolji ambasadori naše zemlje, pitanje je da li će to prepoznati i nagraditi oni koji to zaista i mogu. I pored svega ja sam još uvijek optimista.
