Usmjeren na vježbe izdržljivosti
2

Adis Čingić: Spremam se za osvajanje Mount Everesta

Razgovarao: Edin Isanović
Volujak
Adis Čingić aktivno se počeo baviti planinarenjem prije trinaest godina. Aktuelni je član Planinskog društva Željezničar. Kako kaže, on je ovisnik o visinama. Za njega je uvijek intrigantno šta nosi novi vrh. Iako je imao teške zadaće bio je spreman da se suoči sa izazovima. U intervjuu za Klix.ba govorio je o svom hobiju, rezultatima, o sportu kojeg živi na svoj, poseban način. Otkrio je kako će naredne godine pokušati da se popne na najviši svjetski vrh - Mount Everest.

Vaša priča počela je sa padobranstvom. Možete li nam reći nešto više o tome?

Član sam Aero kluba Sarajevo od 1981., a padobranstvom sam se počeo baviti u svojoj 16. godini. Sportsku dozvolu dobio sam godinu poslije i polako krenuo sa takmičenjima u disciplinama. Mislim na skokove na cilj i figurativne skokove. Zagrijao sam se za ovaj sport i mislio sam da će to biti poziv za moj cijeli život. U to vrijeme upoznao sam i dosta prijatelja sa prostora bivše Jugoslavije, putovao i učestvovao na mnogim takmičenjima širom tadašnje države.

Imali ste i dosta uspjeha?

Ostvario sam dosta dobrih rezultata kao junior, senior i u grupnim takmičenjima.Vlasnik sam šest pehara i mnogo medalja. Do 1992. godine bio sam dosta aktivan. U ratu se nije ništa dešavalo po tom pitanju. Kasnije smo se opet aktivirali. Hodali smo po gradovima koji su imali aerodrome. Tuzla, Prijedor, Banja Luka, Zenica i Bihać. Kao što znate aerodrom u Sarajevu je bio uzurpiran tako da su aktivnosti vezane za padobranstvo bile onemogućene te sam krenuo osvajati planinske vrhove.

Koliko dugo se bavite planinarenjem?

Aktivno od 2000. godine. Posjećivao sam planine po BiH, ali i u regionu. Član sam Planinarskog društva Željezničar, a i u nogometu navijam za tim sa Grbavice.

Posjetili ste sve vrhove BiH, gdje Vam je bilo najljepše?

Svaka planina ima svoju ljepotu, zavisno od godišnjeg doba tako da je teško neku izdvojiti. Najviše vremena provodim na hercegovačkim - Prenju i Čvrsnici. Ipak, i u istočnom dijelu BiH ima lijepih planina kao što su Zelengora, Maglić, Volujak, Lebršnik i Ljubišna.

Nedavno ste bili na Himalajima. Kakve dojmove nosite i je li se bilo teško odlučiti za takav potez? Na jednoj planinarskoj turi izmijenio sam iskustva sa prijateljem Kenanom Muftićem koji se popeo na jedan od Himalajskih vrhova - Ama Dablam. Na njegovu sugestiju odlučio sam da pokušam penjanje na Island Peak koji je na 6.200 metara nadmorske visine. Stupio sam u kontakt sa Draganom Jaćimovićem koji je vođa ekspedicija, a ujedno i vlasnik Extreme Summit teama iz Beograda. Rekao mi je da, ako želim biti član tima, trebam se dobro pripremiti, jer do tada nisam imao takvo iskustvo. Počeo sam sa intenzivnim treninzima u fitnessu. Biciklizam je bio u fokusu radnim danima, a vikendom sam pravio planinarske ture. Uspješno sam se 2008. popeo na pomenuti vrh i stekao osnovno iskustvo za moje buduće akcije.

Kasnije ste se penjali u Andima?

Tako je! Moja nova viša destinacija bila je Aconcagua koja je na 6.962 metara nadmorske visine i to je najviši vrh Južne Amerike koji se nalazi u Andima u Argentini. Uspješno sam se popeo i odmah planirao za narednu godinu putovanje na Cho Oyu. Nastavio sam dalje sa pripremama, jer penjanje na visine preko 8.000 metara zahtijeva izuzetnu fizičku i mentalnu snagu. Godine 2010. trebao sam krenuti u ovu avanturu. Međutim, zbog vremenskih neprilika svi članovi iz svih svjetskih ekspedicija vratili su se kući. Bilo je nemoguće popeti se, a stigli smo do 7.200 metara nadmorske visine.

Koja je Vaša naredna destinacija koju ćete pokušati osvojiti?

Mount Everest koji je na 8.850 metara nadmorske visine sa sjeverne strane. To je u planu za 2014. godinu. Ovakve ekspedicije su izuzetno medijski popraćene. Nadam se da će potencijalni sponzori prepoznati svoj interes.

Kako se pripremate za iskustva koja vas očekuju?

Radnim danima treniram u fitness centru, a vikendom se pripreme obavljaju na planini. S obzirom da već imam određeno iskustvo sa prethodnih ekspedicija otprilike znam šta me očekuje tako da trening usmjeravam uglavnom na vježbe izdržljivosti.

Koliko pažnje posvećujete psihološkim pripremama pred takmičenje?

Puno, to je krucijalno koliko i fizička priprema. Uzmite u obzir da treba provesti 75 dana duboko u brdima u skučenom šatoru, na niskim temperaturama i ljudima različitih karaktera.

Trenutno se ovim sportom bavi relativno mali broj ljudi, ali dajmo im vremena. Po Vašem sudu, šta treba uraditi da se poveća popularnost?

Dolaskom nekih ljudi iz regije koji se bave organizacijom ekspedicija kao što je Extreme Summit Team, otvorena su vrata svim planinarima koji žele da pomjere svoje granice. U posljednjih deset godina desio se veliki pomak u razmišljanju. Ekspedicionizam je samim tim postao popularniji i medijski više popraćen što je doprinijelo lakšem pronalasku potencijalnih sponzora.