Testiranja u Sjevernoj Karolini proučavala su reakcije ljudi i njihov izbor okoline, obližnji bar ili "crack kuću". Dodaci poput igala ili limenki piva mogli su se dodati ovisno o prošlosti ovisnika.
Zach Rosenthal, pomoćni profesor na Univerzitetu Duke, testirao je ovaj sistem na oko 90 ljudi, a metodologija je bazirana na reakcijama na natuknice.
U ovom slučaju, natuknica je okidač koji pokreče osobu, poput pauka kod araknofobičnih osoba ili boce piva kod alkoholičara. Reakcija je, u ovom slučaju, strah od pauka ili žeđ za pivom.
Reagiranje na natuknice se, do sada, uglavnom koristilo za liječenje fobija, ali se pokazalo uspješnim i u suzbijanju ovisnosti, budući da ovisnici pokušavaju da razviju mehanizam koji će im pomoći da se u stvarnom svijetu ne odaju starim navikama. Sličan proces je već uključen u liječenje od nekih ovisnosti. Ovisnicima se pokazuje prazna boca ili upaljač, što može da potakne njihove želje, a to im pomaže u razumijevanju strategija suočavanja.
Ipak, takve vježbe se mogu raditi samo u laboratorijama. Virtualna stvarnost nudi nešto najbliže situacijama u stvarnom svijetu, a mogu se potpuno kontrolisati. Okolina se može mijenjati kako bi se ubacila prošlost svakog ovisnika.
Eksperimenti su se uglavnom bavili pušačima i alkoholičarima, ali su okruženja proširena i na ovisnike o teškim narkoticima. Ovisnici koji su prošli kroz ove virtualne sesije pokazivali su znatno nižu potrebu nikotinom ili alkoholom.