Sistem, kojeg su osmislili Karl Woodbridge i Kevin Chetty, se sastoji od dvije antene i procesne jedinice za signale. Cijeli sistem je veličine aktovke. Za razliku od normalnih radara, koji odašilju radio talase a onda mjere sve reflektovane signale, novi sistem radi potpuno nevidljivo.
Procesi pasivnog radara su prilično jednostavni. U bilo kojem prostoru u kojem postoji Wifi, ljude konstantno bombarduju radio talasi frekvencije 2,4 i 5 gigaherca (GHz).
Kada ovi talasi udare u objekat u pokretu, njihova frekvencija se mijenja. Pažljivim "osluškivanjem" WiFi signala, naučnici mogu da rekonstruišu sliku objekta ili osobe koja se kreće sa druge strane zida.
Tokom testiranja, pasivni radarski sistem je moga da otkrije lokaciju osobe, njenu brzinu i smjer kretanja kroz zid širok 30 centimetara. Jedina mana ovakvog sistema je ta što provalnik može da ga jednostavno prevari. Naime, dovoljno je da se prestane kretati i pasivni sistem ga neće otkriti. Inžinjeri vjeruju da će daljnim istraživanjem povećati osjetljivost sistema kako bi mogao otkriti pokrete grudnog koša kada osoba diše.
Jelena Đoković kao Ristana iz "Srećnih ljudi": Komična montaža dijeli se mrežama
