Facebook ove godine slavi svoj peti rođendan, a već na samom početku je stekao veliku popularnost među mladim ljudima. Kako vi, kao stručnjak, tumačite ovaj svojevrsni sociološki i komunikološki fenomen?
Facebook je krenuo od nadasve jednostavne ideje, a to je da se korisnicima Interneta ponudi besplatan website za društveno umrežavanje. Upravo su ta dva temeljna načela Facebooka (besplatan pristup i neograničena mogućnost povezivanja sa drugima) razlog tako velike popularnosti među (posebno mlađim) korisnicima. Facebook je u komunikološkom smislu novi medij/novi način komuniciranja, dok je u sociološkom smislu to nova forma društvenosti, koja nameće i nove obrasce ponašanja i novi način društvenog povezivanja (barem u virtualnom svijetu). Suštinska novina koju je uveo, kao i Internet uostalom, ogleda se u činjenici da je identitet i aktivitet osobe sad podijeljen i organiziran na dva polja: u stvarnom, realnom životu i virtualnom prostoru. To je istovremeno i pozitivna i negativna strana Facebooka. Korisnici Facebooka svakako imaju bezbroj argumenata kojima će opravdati svoj (ponekad i predug) boravak u ovoj virtuelnoj zajednici (od mogućnosti da se “sretnu” s prijateljima koje godinama nisu čuli ni vidjeli u offline sferi, do mogućnosti da na jednom mjestu kreiraju svoj fotoalbum, dnevnik i adresar kontakata), dok će oni koji su protiv Facebooka uvijek naglasiti svojevrsnu ovisnost koju on izaziva kod korisnika, smanjenje stvarnih kontakata u realnom svijetu u korist online komunikacije na Facebooku i sl. Ovdje, međutim, treba napomenuti da, baš kao i svaka druga tehnologija, odnosno medij, Facebook nije ni dobar ni loš po sebi: dobrim ili lošim čine ga korisnici, ovisno o prilici i situaciji.
Da li grupe koje se pokreću na Facebooku mogu imaju stvarnu društvenu moć, ili su to ljudi okupljeni oko neke društvene ideje, ali bez ikakve odgovornosti za djelovanje u praksi?
Na samim počecima Facebooka, odgovor na pitanje o realnoj moći društvenih grupa kreiranih na Facebooku bio bi negativan. Naime, u to su vrijeme online grupe poput onih na Facebooku bile kreirane u svojevrsnom virtualnom getu, pri čemu se njihova realna moć i uticaj završavao na granicama virtualnog svijeta, odnosno njihov se aktivitet nije prenosio u stvarni svijet. Danas je situacija znatno drugačija; svjedoci smo brojnih aktivnosti koje se započinju na Facebooku, a nastavljaju u stvarnom svijetu: od humanitarnih aktivnosti, pa sve do političkog aktivizma. Dakle, one nesumnjivo imaju moć i mogućnost da aktivitet sa weba prenesu u svakodnevni život. Pitanje odgovornosti za taj aktivitet nije ništa drugačije od pitanja odgovornosti pri bilo kojoj drugoj društvenoj aktivnosti. Dakle, ključno je poštovanje temeljnih ljudskih i društvenih normi, standarda i vrijednosti bez obzira na to radi li se o online ili offline aktivizmu. Facebook, kao i svi drugi web-based alati, u suštini su samo ogledalo društva u kojem živimo. Stoga, kad je riječ o etici i odgovornosti, treba im pristupati ne kao problemu, već kao dijelu savremene stvarnosti. Mijenjajući tu stvarnost na bolje i komunikacija putem novih medija postaje bolja, ali vrijedi i obrnuto pravilo: unaprjeđenje i povećanje nivoa te komunikacije mijenja i društvo na bolje.
Kako objašnjavate potrebu ljudi da stvore svoje profile u virtualnom svijetu i na taj način stiču prijatelje? Da li ova komunikacija može biti adekvatna zamjena za živu komunikaciju u stvarnom svijetu?
Prije svega treba reći da kreirajući profil korisnici ne samo da stiču nove prijatelje, nego se i povezuju sa onima sa kojima su izgubili kontakt. Također, oni mogu osnaživati društvene veze sa ljudima sa kojima se u stvarnom svijetu ne stižu sresti i porazgovarati, ali i sa ljudima sa kojima su profesionalno ili na bilo koji drugi način povezani. To je svakako pozitivna strana Facebooka. Sa druge strane, Facebook korisnici kreiranjem svojih profila dolaze i u opasnost da stvarne, žive kontakte s prijateljima polako zamijenjuju virtualnim, pa više vremena provode ispred kompjutera nego u realnim socijalnim kontaktima. Dakle, medalja, kao i obično, ima dvije strane. Facebook komunikacija je sjajna dopuna komuniciranju u stvarnom svijetu, ali sumnjam da postoje korisnici kojima je ona potpuna zamjena za stvarnu komunikaciju. Ako postoje, to su svakako izuzeci i devijantni oblici ponašanja, koji bi se već mogli svrstati u ono što se definira kao IAD – Internet addiction disorder ili premećaj ovisnosti o Internetu.
Koje su po Vama prednosti i mane ove vrste društvenog umrežavanja? Da li postoji opasnost od zloupotrebe?
Opasnosti od zloupotrebe, naravno, postoje i brojne su: od krađe identiteta (što je najčešće slučaj sa poznatim osobama kojima drugi kreiraju profile), preko smanjene mogućnosti zaštite privatnosti (Facebook može, po pravilima, proslijeđivati osobne podatke korisnika agencijama i organizacijama koje za njih mogu biti zainteresirane, kao i svojim komercijalnim klijentima), pa sve do zloupotrebe podataka iznesenih na Facebooku. Međutim, prednosti ove vrste komunikacije očigledno su veće nego li nedostaci, čemu svjedoči ogroman broj korisnika koji, prihvatajući ove rizike, ipak svakodnevno updateuju svoj profil na Facebooku. Dakle, bez obzira na neke nedostatke, Facebook je tu, među nama, dio naše svakodnevnice i zasigurno će to biti još dugo.
