Naučnici iz Kelna i Beča su otkrili da naše uši čak i pojačavaju zvuk škripanja. Ovaj zvuk možem čuti jer je njegova frekvencija slična frekvenciji ljudskog govora.
Naučnici su obavili test u kojem je jedna grupa volontera slušala "tešku" eksperimentalnu muziku, dok je druga slušala različite zvukove.
Nokti koji grebu po tabli su ocijenjeni kao neugodniji od zvuka škripanja viljuške po tanjiru i škripanja stiropora.
Naučnici koje je predvodio Michael Oehler sa Univeziteta Macromedia u Kelnu u Njemačkoj su otkrili da su volonteri koji su sušali škripu noktiju po tabli bili izloženi najneprijatnijem zvuku.
Naučnici su mjerili puls i krvni pritisak kako bi otkrili koja vrsta zvuka ima najviše utjecaja. Analizirali su i očitanja dijelova noktiju i krede, uklanjajući frekvencije kako bi otkrili koji je zvuk najneugodniji.
Uklanjanje najintenzivnijih zvukova škripanja noktiju po tabli nije napravilo razliku u neugodnosti slušanja zvuka. Ljudima je zapravo najneugodnije slušati zvuk čija je frekvencija između 2.000 i 4.000 Hz, što je jednako frekvenciji ljudskog govora.
Oblik ušnog kanala ljudskog uha je vjerovatno odgovoran za to koliko neugodnim smatramo zvuk škripanja noktiju. Zvuk škripanja noktiju po tabli je "sličan" ljudskom govoru kada se govori o akustičnosti, tako da se u našim ušima čak pojačava.
Zvuk škripanja noktiju po tabli je neugodan ljudima jer ima frekvenciju koju mi čujemo najintenzivnije.
