Istraživanje je pokazalo da i profesionalni dirigenti, ali i oni koji to nisu, isključuju aktivnost vizualnog centra u mozgu kako bi pojačali aktivnost auditivnog centra, a što je utvrđeno skeniranjem.
Od ispitanika se tražilo da poslušaju dva različita muzička tona odsvirana u razmaku od nekoliko tisućinki sekundi i zatim identificiraju koji je od njih odsviran prvi.
Funkcionalnom magnetskom rezonancom znanstvenici su mjerili promjene u aktivnosti mozga na temelju krvnog tlaka u različitim područjima mozga i skeniranjem utvrdili da s porastom aktivnosti slušanja u očekivanom centru mozga za slušanje istodobno opada aktivnost u centru za vid.
No kako su zadaci postajali složeniji i teži, promjene su postale sve manje uočljive kod profesionalnih glazbenika, a sve uočljivije kod običnih ljudi koji su, nastojeći se koncentrirati, sve više isključivali aktivnost vizualnog centra i sve snažnije uključivati auditivni centar.
Dirigenti pak nisu u toj mjeri isključivali mozak jer su im godine obuke priskrbile znatnu prednost u njihovu mozgu.
Već je prije utvrđeno da su različiti dijelovi mozga uključeni pri gledanju, odnosno pri slušanju, kazao je voditelj studije, dr. Jonathan Burdette i opisao to ovako "Zamislite da slušate nekoga ko govori u tihoj prostoriji, a zatim zamislite taj isti govor u bučnoj prostoriji i uočit ćete da niste vidjeli mnogo od onoga što se zbivalo u bučnoj prostoriji".
"To je otprilike kao kada zatvarate oči dok slušate muziku", podsjetio je Burdette.
Istraživanje je provelo sveučilište u Sjevernoj Carolini (Wake Forest University Baptist Medical Center) na skupini od 40 osoba u dobi od 28 do 40 godina, a rezultate je predstavilo Društvo neurologa na konferenciji.
Jedna od najvećih historijskih misterija riješena: Naučnici pročitali spis star 2.000 godina
