Sklonost pravljenju grešaka u memoriji bi mogla polovično objasniti zašto se uopšte ljudi drže nemogućih tvrdnji o reinkarnaciji.
Istraživači su promatrali osobe koje su nakon stručnog hipnotiziranja bile uvjerene da su živjele i u dalekoj prošlosti.
Subjekti su najprije morali naglas pročitati spisak od 40 nepoznatih imena, a zatim su, nakon dva sata čekanja, dobili spisak sa tri vrste imena tj. sa nepoznatim imenima koja su već vidjeli na prethodnoj listi, poznatim imenima i nepoznatim imenima koja nisu prije pročitali. Njihov zadatak je bio da identificiraju imena koja su im poznata.
Istraživanje je otkrilo da je, u odnosu na kontrolne subjekte koji su odmah odbacili ideju o reinkarnaciji, kod osoba koje su slijepo vjerovale u reinkarnaciju postojala gotovo dvostruka šansa za pogrešnom identifikacijom imena. Tačnije, bili su skloni pogrešnoj identifikaciji nepoznatih imena kao poznatih imena sa prvog spiska. Ovakva vrsta pogreške zapravo indicira da se pomenute osobe slabo prisjećaju odakle im pohranjena memorija dolazi.
"Osobe koje često prave ovakve greške mogu vrlo lako uvjeriti same sebe u stvari koje nisu tačne", pojasnio je voditelj studije Maarten Peters sa Univerziteta u Maastrichtu, u Nizozemskoj.
"Kada se osobe sklone pravljenju ovakvih grešaka podvrgnu hipnozi i kada se navode na na konstantno razmatranje određene ideje, poput prošlog života, vrlo je vjerovatno da će te iste osobe na kraju konvertovati ideju u vrlo živu lažnu memoriju.", zaključio je Peters.
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
