Autizam je unaprijedio nauku i tehnologiju
Autizam je bolest sa ozbiljnim posljedicama. Autistične osobe obično ne uspijevaju razviti socijalne vještine, te mogu postati zaokupljeni malim detaljima ili stvarima koje neautistični ljudi smatraju beznačajnim.
Autizam odlikuje širok spektar invaliditeta, ne dopušta razvijanje socijalnih vještina, te onemogućava empatiju i angažiranost.
Mnogim svjetskim naučnicima, kao što su Isaac Newton i Albert Einstein, naknadno je dijagnosticiran autizam, što nimalo ne iznenađuje. Natprirodna sposobnost da opsesivno ostanu usredotočeni na jedan zadatak i ne dozvole da ih bilo šta omete pomogla im je da, kako mnogi tvrde, u toku svog životnog vijeka urade ono za što drugima trebaju barem tri-četiri života.
Savremena tehnologija, uslovno rečeno, ima koristi od autizma.
Thorkill Sonne, nakon što je saznao da mu je sin autističan, osnovao je “Specialisterne”, firmu koja zapošljava i trenira autistične osobe da rade na rješavanju problema u softverskom inžinjeringu za kompanije poput “Cisca” i “Microsofta”.
Mušterije su došle do zaključka da su autistične osobe zaposlene u ovoj firmi pet do deset puta preciznije od prosječnih osoba.
Bolesti koje se dovode u vezu s incestom oslobodile su nas monarhije
Nakon bezbroj decenija stvaranja potomstva incestom, gotovo svaki krunisani vođa u Evropi je bio u srodstvu sa drugim krunisanim vođom.
Incest omogućava opstanak negativnih recesivnih osobina koje se šire porodičnim stablom, a glavne su hemofilija i porfirija.
Hemofilija je poremećaj u sastavu krvi koji onemogućava zgrušavanje i zbog koje obična ogrebotina na koljenu može uzrokovati smrt. Hemofilija je promijenila tok ruske historije kada je sin cara Nikolaja II obolio od nje, a car i carica postali opsjednuti traženjem lijeka, što je uzrokovalo revoluciju, koja se okončala tako što su boljševici pogubili carsku porodicu.
Porfirija je još jedan nasljedan i rijedak poremećaj koji se pojavljivao kod vladara u svijetu. Uzrokuje različite simptome, uključujući depresiju, paranoju, anksioznost i halucinacije. Sumnja se da su mnogi vladari patili od ove bolesti: Vlad Tepeš, Marija, kraljica Škota, Nabukodonosor, pa i kralj George III, britanski monarh poznat po pogubljenju kolonija.
Neprijatelji su ga prozvali “ludim Georgem”, a nedavno je dokazano da su i bili u pravu.
Da nije bilo incesta vjerovatno bismo i danas imali monarhe koji bi uspostavljali red širom svijeta.
Poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje stvorio genije
Poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje (ADHD) je stanje u kojem pojedinci nemaju sposobnost pažnje i kontrolu impulsivnosti.
Neki roditelji djetinjasto ponašanje i nezgodnu narav ovih osoba opravdavaju tom čudnovatom bolešću. Ona umnogome može naškoditi razvoju u djetinjstvu.
ADHD ipak može biti koristan čovječanstvu. Stručnjaci su pronašli stvarnu vezu između toga i kreativnosti.
Profesor Michael Fitzgerald tvrdi kako su geni koji su dio ADHD-a povezani sa rizičnim ponašanjem. On također navodi da ovi geni mogu pojedince odvesti u delinkvenciju, ovisnost i kriminal, ali i do značajnog napretka u umjetnosti, nauci i istaživanju.
Fitzgerald ovakve simptome prepoznaje kod velikana kao što su pisac Mark Twain, izumitelj Thomas Edison, ponalazač Sir Walter Raleigh i umjetnik Pablo Picasso. Važno je naglasiti da ovdje nije slučaj da navedeni nisu u stanju usmjeriti pažnju na nešto, nego na ono što ih ne stimuliše, ali kada jednom pronađu nešto takvo, onda mu se potpuno predaju.
Neke teorije kažu da je ADHD pozitivna genetska osobina, koja se zadržala još od vremena lovaca i lovina. To su ljudi koji ne vole tišinu, obavljanje poljoprivrednih zadataka, ali su uvijek spremni pokrenuti se, pratiti i loviti.
Impulsivnost i hiperaktivnost na poslu mogu biti razlog da dobijete otkaz, dok je u drugom slučaju obrnuto. Ako ste nomad, takmičenje u lovu na gazele sa ostalim lovcima će vam spasiti život.
Nažalost, moderna praksa zapostavlja djecu sa ADHD-simptomima samo zato što ih ne interesuje standardni način obrazovanja, a to bi zapravo mogli biti budući genijalci.
Primjer je muzičar Kurt Cobain, koji je u djetinjstvu primao doze “Ritalina”, jer nije mogao razumjeti matematiku, ali kada su mu napokon dali gitaru, stvorio je jedan od najpoznatijih svjetskih bendova – “Nirvanu”.
Epilepsija je stvorila proroke
Epilepsija je neurološka bolest koja ponekad izaziva i neobjašnjive vizije.
Vjeruje se da su neki od poznatih proroka imali epilepsiju, čemu se mogu pripisati njihove religijske vizije. Isto se kaže i za Ivanu Orleansku.
U antičkoj Grčkoj epilepsija je nazvana “svetom bolešću”, jer se smatralo da su je poslali bogovi, iako je Hipokrat kasnije shvatio da su to gluposti.
U vodiču za progon vještica pod nazivom “Mallesus Maleficarum” dva dominikanska kaluđera su navela da je epilepsija znak čarobnjaštva, te su poticali progon epileptičara.
Uprkos tome što su vizije Ivane Orleanske vodile ka oslobođenju Francuske, ideju da žena prima božiju riječ Crkva nije prihvatala, te su je spalili na lomači, da bi je kasnije proglasili sveticom.
U drugoj polovini 19. stoljeća John Hughlings Jackson je opisao epilepsiju kao nervni poremećaj koji utječe na živce, osjećaje i ponašanje. To ja kasnije dovelo da izučavanja u svrhu liječenja epilepsije, što je, zanimljivo, utjecalo na smanjenje broja proroka.
Opsesivno-kompulzivni poremećaj je spasio religiju
Opsesivno-kompulzivni poremećaj spada u grupu anksioznih poremećaja.
Osnovne karakteristike su mu ponavljajuće opsesivne misli i kompulsivne (prisilne) radnje te intenzivan osjećaj anksioznosti. To su intenzivne misli, poticaji ili predodžbe koje neprestano ulaze u bolesnikovu svijest, stalno se ponavljajući.
Najčešće su to radnje brojenja, prebrojavanja, pranja ruku, provjeravanja brave, ponavljanje određenih riječi i slično. Bolesnik je u većini slučajeva svjestan da je takvo ponašanje besmisleno i pokušava mu se oduprijeti, no bez uspjeha. On se osjeća primoranim da izvrši određenu radnju i ritual kako bi spriječio određeni opasni događaj ili smanjio nelagodu.
Kod ovih osoba izraženo je lučenje hormona oksitocina, povezanog sa ljubavlju, materinskim osjećajima i ljubomorom. Naučnici vjeruju da su upravo osjećaj za detalje, opsesivna pažnja i higijena bili presudni faktori za preživljavanje djece u toku evolucije. Kompulzivni rituali kod roditelja bili su toliko jaki da su znali po cijelu noć kružiti oko šatora, kako bi bili sigurni da nema vukova koji će pojesti njihovu djecu.
Također se smatra da je ovaj poremećaj zaslužan za pojavu religija, odnosno detaljne propise šta se smije jesti, a šta ne, kako se treba moliti, ponašati i slično.
