Visokotehnološke metode skeniranja anatomije ove životinje su stvorile snimke koji su različite organe prikazali u različitim bojama.
Bila su potrebna 132 sata da zmija potpuno probavi pacova.
Da bi bolje analizirali životinju naučnici su napravili CT-snimak i uradili magnetnu rezonancu zmije teške pet kilograma.
Snimci su pokazali postupno nestajanje tijela pacova. Za to vrijeme, zmijska crijeva su bila proširena, žučna kesa joj se smanjila, a srce povećalo obim za 25 posto.
Istraživači Henrik Lauridsen i Kasper Hansen sa Univerziteta Aarhus u Danskoj povećanje srca zmije objašnjavaju činjenicom da joj je bilo potrebno više energije kako bi probavila pacova.
"Ovo je grabežljivac koji strpljivo čeka i napada svoj plijen. Može pojesti ogroman obrok, nakon što mjesecima ništa ne jede", izjavio je Lauridsen.
Zmija može pojesti plijen koji je za 50 posto manji od njene ukupne veličine.
Tehnike koje su koristili naučnici ne ubijaju životinju. One omogućavaju da se na živim životinjama vrše testovi onoliko puta koliko je potrebno.
To znači da su nove tehnike u prednosti u odnosu na disekciju. Disekcija podrazumijeva npr. otvaranje oklopa kornjače, a to uzrokuje promjenu pritiska zbog čega pluća kornjače otkažu te životinja ugine.
Snimci koji se dobiju pomoću ovakvih tehnika su važni za analizu životinjske anatomije i korisni su u istraživanju.
Kao dio projekta Evropske unije pod nazivoma "Locomorph" ovim tehnikama su prikupljeni snimci raznih drugih životinjskih vrsta kao što su žabe, aligatori, kornjače, jegulje i slično.
Jedna od najvećih historijskih misterija riješena: Naučnici pročitali spis star 2.000 godina
