Ostaju dugotrajni ožiljci
13

Nasilje nad djecom ubrzava njihovo starenje

Klix.ba
Foto: Ilustracija
Foto: Ilustracija
Stara izreka kaže da patnja može učiniti da ostarimo prije vremena, a potvrdila je to i nova studija koja pokazuje da nasilje ostavlja dugotrajne ožiljke na dječijim tijelima, ne samo u vidu modrica na koži, već i mijenjajući njihovu DNK, što uzrokuje promjene koje su ekvivalent za sedam do 10 godina preranog starenja.

Naučnici su proučavali završetke dječijih hromozoma, tzv. telomere, pojasnio je Idan Shalev, glavni autor studije koja je objavljena u časopisu "Molecular Psychiatry". Telomere su posebne DNK sekvence koje djeluju kao biološki sat ćelija i troše se nakon svake replikacije ćelija. Nakon određenog broja takvog dijeljenja ćelija i nestanka telomera, ćelija se više ne može replicirati i umire. Utvrđeno je da nekoliko faktora troši telomere, među njima su pušenje, zračenje i psihološki utjecaji poput ranog životnog zlostavljanja i brige o hronično bolesnoj osobi.

U ovoj studiji istraživači su ispitali da li bi izloženmost nasilju mogla potrošiti dječije telomere brže nego što je to normalno. Intervjuirali su majke 236 djece u dobi od 5, 7 i 10 godina, pitajući jesu li djeca svjedočila nasilju između majke i njenog partnera, je li ih fizički zlostavljala odrasla osoba, ili su zlostavljana na drugi način. Pritom su istraživači mjerili dječije telomere na osnovu ćelija koje su uzeli iz unutrašnjosti njihovih obraza, u dobi od 5 i 10 godina.

Ustanovljeno je da se telomere brže troše kod djece izložene različitim vrstama nasilja, odnosno da se kod te djece može očekivati da brže ostare, ili imaju povećan rizik od srčanog udara ili gubitka memorije, i to sedam do 10 godina ranije od svojih vršnjaka. Idan Shalev kaže da ima nade za ovu djecu. Njegovo istraživanje je pokazalo da se, doduše u rijetkim slučajevima, telomere mogu produžiti. Bolja prehrana, tjelovježba i smanjenje stresa su tri stvari koje mogu omogućiti produženje telomera, kaže on.

Profesor pedijatrije i neurologije Charles Nelson ističe da je sve više studija koje potvrđuju da rane iz djetinjstva ostavljaju otiske u našim hromozomima. Jedna studija iz 2011. godine je ukazala na takav primjer kod rumunske djece koja su provela više vremena u različitim ustanovama, prenio je list USA Today.