Analiza stijena sa Mjeseca, koje su donesene tokom misije Apollo, pokazuje da se u njima nalaze teži oblici cinka, što predstavlja dokaz o velikom sudaru prije nekoliko milijardi godina.
Bez nastanka Mjeseca postoji mugoćnost da se na Zemlji ne bi razvio život, jer se on nekada davno kretao u mnogo bližoj orbiti nego sada, što je uzrokovalo masivne plime i oseke svakih nekoliko sati. Ove promjene nivoa vode su uzrokovale dramatične fluktuacije u salinitetu u blizini obala za što se vjeruje da je pokrenulo evoluciju primitivnih DNK biomolekula.
Dr. Frederic Moynier je analizirao 20 uzoraka stijena sa Mjeseca, uključujući one uzete tokom misija Apollo 11, 12, 15 i 17.
U poređenju sa stijenama na Zemlji ili Marsu, stijene sa Mjeseca imaju manju koncentraciju cinka, ali su bogatije teškim izotopima cinka. Informacije o izotopima cinka podržavaju teoriju o masivnom udaru nakon kojeg je nastao Mjesec.
Bez stabilizirajućeg utjecaja Mjeseca, situacija na Zemlji bi najvjerovatnije bila mnogo drugačija nego što je sada.
Utrka hibridnih superautomobila: Lamborghini Revuelto, Ferrari SF90 ili Porsche 918?
