Zahvaljujući satelitima, stratosferskim balonima, radarima i kompjuterskim modelima meteorolozi sada mogu bolje nego ikada da predviđaju nevrijeme.
Ali, kada je riječ o tornadima, lažne uzbune i dalje se događaju u 75 posto slučajeva.
Direktor Centra za istraživanje vremenskih nepogoda Joshua Wurman kaže da mu je glavni zadatak da "juri tornada".
"Ne čekamo da tornado nađe nas, već jurimo da iz blizine prikupljamo podatke“, kaže on.
Wurman komanduje kolonom vozila sa instrumentima, kao što je dopler-radar, čiji odraz stručnjaci posmatraju na monitorima u jednom od vozila.
Od ranih devedesetih godina prošlog vijeka njegov tim osmatrao je pokretnim dopler-radarom oko 200 tornada. Wurman kaže da je slika mnogo bolja od one na stacionarnom radaru.
"Možemo posmatrati razvoj vjetra pri zemlji, kako se to odražava na visinske vjetrove, kako kiša i grad utiču na to, da li vazduh struji uvis ili ka zemlji, da li je topao ili hladan i kako to utiče na stvaranje tornada“, kaže Wurman.
Tehničari također postavljaju instrumente duž staze kojom se nepogoda kreće radi mjerenja ispod nivoa radarskog snopa. Ti podaci koriste se za projektovanje građevinskih objekata u oblastima sa čestim olujama.
Naučnici analiziraju videosnimke tornada da bi bolje razumjeli kako se takve nepogode razvijaju. Sa dopler-radarom snimali su i uragane.
Tokom uragana "Gustav" 2008. godine, u Louisiani, snimljena su mjerenja u trenutku kada je udario u obalu. Tada je uočeno neobično spiralno kretanje vjetra.
"Ta spirala izazvala je dvije pojave: snažne vjetrove pri površini tla, koji su mogli da čine veliku štetu. Ali prilikom povratka uvis ti vjetrovi nosili su toplotu i vlagu sa okeana, što je u osnovi gorivo za nastavak uragana“, kaže Wurman.
Praćenje i mjerenje olujnih vjetrova omogućava meteorolozima preciznija zaključivanja i tačnije prognoze. A to, kaže Wurman, može da spase mnoge ljudske živote - prenose agencije.
