{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Klimatske promjene: Ima li nade?

S
24.6.2008. u 13:39
0
7
Klimatske promjene: Ima li nade?
0
Klimatske promjene: Ima li nade?
Svijet je suočen sa problemom koji se nazire već nekoliko stoljeća unazad. Industrijalizacija je dovela do globalnog povećanja temperature zemlje na osnovu stakleničkog efekta, što će za uticaj imati velike klimatkse promjene. Nažalost taj problem nije još uvijek shvaćen ozbiljno, ne samo od javnosti, već od vodećih sila, individualaca.
Piše: Vedad Suljić

Ne radi se ovdje o ne razumjevanju ili ne poznavanju materije, već o nastojanju održanja liderstva u svjetskoj ekonomiji. Zamislite da jedna sila poput SAD obustavi svu industriju koja emitira neke od stakleničkih gasova ili da uloži u njeno ozdravljenje u smislu smanjenja emisije stahleničkih gasova.

Mnogi misle da je CO2 najveći zagađivač, međutim to nije tako. Svima je poznato da je upravo CO2, pored Sunca, glavni izvor hrane za biljni svijet. Ukoliko bi se povećala prisutnost CO2 u atmosferi i za 9-10 puta to ne bi imalo skoro pa nikakve posljedice na zemaljski ekosistem, a ni na klimatske promjene.

Postavlja se pitanje šta je onda ključni zagađivač. Počevši iz korijena, treba navesti da prvo treba smanjiti najveći indirektni zagađivač, kako bi se smanjio direktni. Svjetska populacija je upravo taj najveći zagađivač. Priroda sama po sebi nije izgradila fabrike, rafinerije, automobile.

Postavlja se pitanje kako uklonuti taj faktor, ljude. Naravno nećemo govoriti o istrebljenju ljudskog roda, već o promjenama navika. Svejedno je da li u sendvič stavite prvo sir, pa onda salamu il prvo salamu, pa onda sir. Zato bi vam trebalo biti i svejedno da li će te se voziti autom na biodizel ili neki drugi ekološki povoljniji energent u odnosu na prerađevine od nafte koje se danas koriste u većini slučajeva.

Potpisani protokol u Kjotu (Kyoto, Japan) 1997. trebao bi biti jedan od koraka u poduzimanju mjera za smanjenje emisije stakleničkih gasova i time spas zemaljske kugle. Međutim on je tek ''zaživio'' 2005. kada ga je ratificirala i Rusija i time obezbijeđen potpis 55% svjetskih zagađivača.

Ne treba biti posebno pametan i uočiti promjene koje se oko nas dešavaju. Ljeta i zime već odavno nisu kao prije, samo što se iz godine u godinu taj odnos još više narušava. Zemlje potpisnice Kjoto protokola su se obavezale da će do 2012. godine smanjiti emisiju glavnih stakleničkih gasova (ugljen-dioksida (CO2), metana (CH4), azotdioksida(N2O), hlorofluorokarbona (HFC) i sumporheksafluorida (SF6)) za određeni postotak.

Protokolom su definisana i tri mehanizma koja to omogučavaju, svaki u skladu sa mogućnostima zemlje, a to su: Zajednička implementacija (JI - Joint Implementation), Mehanizam čistog razvoja (CDM - Clean Development Mechanism), te Trgovanje emisijama (ET - Emission Trading).

CDM je najbolji za zemlje u razvoju, kao što je Bosna i Hercegovina, jer time je omogućeno da strani investitori investiraju u BiH, smanje obavezu zagađivanja na teritoriji BiH za šta dobivaju i određenu novčanu naknadu, a BiH ima direktno korist od izgrađenih postrojenja, jer se otvaraju nova radna mjesta i sav prihod pripada zemlji domaćinu, BiH. Bh. privreda bi na ovaj način imala znatnu dobit i to bi trebalo iskorititi budući da je ovo zemlja sa velikim prirodnim potencijalom, ali ne i tehnološkim i društvenim, zato je potrebno da se iskorste sve pogodnosti koje nudi CDM.

Ključni korak u svemu tome jeste kreiranje CDM biroa koji će biti zadužen za pronalaženje investitora i bit će vrhovni organ za sve što je vezano za CDM. Zemlja koja investira u BiH ispunjava svoju obavezu smanjenja emisije, a BiH jača svoju ekonomsku sliku.

U čitavoj priči o klimatskim promjenama ključnu ulogu će opet odigrati ekonomija. Ekonomija kreira i narušava mir u svijetu i samim time ona će dati posljednju riječ. Ukoliko se uvidi da je veća važnost dugoročnog opstanka ljudksog roda nego kratkoročnog ekstra profita (200 najbogatijih ljudi ima novca kao 40% svjetske populacije), tek onda možemo razmišljati o ozdravljenju ekosistema. Pogledi će se promjeniti prije ili kasnije, ali bitno je da do te promjene ne dođe prekasno (ako već i nije). Budući da mnogi naučnici predviđaju zatopljenje na nekim područjima i za 7-8°C, neka predviđanja idu čak dotle da će najveći agro potencijal imati Sibir. Danas to zvuči apsurdno da jedemo kukuruz sa Sibira, ali...

Buđenje svijesti potrošača je ključni korak. Sve dok mi sami ne budemo uvidjeli kritičnost u kojoj se nalazimo, pomoć prirode će izostati.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: