Ove rupe nastaju usljed erozije i drenaže, a njihov prečnik je od nekoliko metara do onih koje gutaju cijele zgrade. Iako su najčešće posljedica prirodnih procesa, može ih pokrenuti i ljudska aktivnost.
U suštini postoje dvije vrste ovih rupa - one koje se šire s vremenom i one koje odjednom postignu svoju punu veličinu. Obje vrste se formiraju istim mehanizmom. Propadanje ovih rupa često prati podrhtavanje tla.
Ove rupe se najčešće pojavljuju u kršu, području u kojem temelj čine vapnenac ili gips i koji voda lako može odnijeti. Rupe nakon slijeganja često prekrije voda, pa postanu bare.
Rupe koje viđamo u posljednje vrijeme najčešće su nastale ljudskom djelatnošću. Otvaraju se pored mjesta građevinskih radova gdje se voda skuplja na određenom nivou. Naravno, lokalni faktori ne bi bili važni da nije šire slike.
Jedan od najupečatljivijih prizora posljednjih godina je onaj iz Guatemale, gdje je 2010. godine naglo i masivno propalo tlo, odnijelo trospratnu fabriku i usmrtilo 15 ljudi. Uzroci njenog nastanka bili su brojni, od kojih je i priliv vode od tropske oluje Agatha, kao i curenje iz lokalne kanalizacione cijevi.
Postoje i drugi fascinantni slučajevi, a naučnici još uvijek nemaju objašnjenje zašto se ove rupe pojavljuju čak i u regionima u kojima nema rudnika niti ispumpavanja sirove nafte, kao ni klizišta.
