{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Zagreb: U ateljeu kod Alojzija, majstora za arapske lutnje

A
13.7.2014. u 09:26
8
13
Zagreb: U ateljeu kod Alojzija, majstora za arapske lutnje
8
Alojzije Seder živi u centru Zagreba gdje u potkrovlju zgrade ima malu radionicu u kojoj popravlja i izrađuje akustične instrumente. Priča o njemu je isprva sasvim obična. No, Alojzije izrađuje arapske lutnje, a na fakultetu elektrotehnike, na akustici, prije deset godina doktorirao je na temu "Određivanje kvalitete tona glazbenog instrumenta“, a prije toga je diplomirao i gitaru na Zagrebačkom sveučilištu.
Godinama je radio kao nastavnik gradnje instrumenata u muzičkoj školi, izradio niz renesansnih, neobičnih instrumenata, ali najveći uspjeh postigao je u izradi arapske lutnje. Matematički je pomoću astrofizikalnih jedinica izračunao šta je to kvalitetan ton.

Drvena "djeca" doktora Sedera



Arapska lutnja je "prainstrument“ iz kojeg se razvila evropska renesansna lutnja. Sederovu arapsku lutnju proslavio je svirač Dražen Franolić, također Zagrepčanin za kojega je prvu lutnju napravio kao kopiju instrumenta kupljenog u dućanu komisione robe.

Instrument ima veliko, kruškoliko tijelo, na vrhu vrata je šest pari "čivija“ za šest tonski uparenih žica. Glasnjača od smreke ima niz otvora prekrivenih ukrasnim rozetama koje su kod skupih lutnji načinjene od bjelokosti, čija je upotreba odnedavno zabranjena, priča Alojzije u razgovoru za Anadoliju. Lutnje se ukrašavaju arapskim dekoracijama koje zahtijevaju jako puno rada, no Alojzijeve nisu toliko ukrašene, "nacifrane“, kao arapske.

Alojzije je kao inženjer projektirao tip izrade lutnje bez kalupa, od jediničnih rebara u obliku kriške lubenice koja se sastavljaju slobodno, u zraku. Arapska lutnja je zahtjevna za izradu jer ima 15 ovakvih uskih rebara. Do sada je majstor Seder izradio 7 ili 8 lutnji, a trenutno na popravku ima jednu originalnu, filigranski ukrašenu.

Od maketarstva do instrumenata



U djetinjstvu se naš majstor bavio maketarstvom, izradom aviona i jedrilica, a prvu evropsku lutnju izradio je iz kit dijelova, no gradio je čela i kontrabase, kao i desetak "viela“ za razne ansamble.

"Bog mi je dao razumijevanje matematike, manualnu spretnost i muzikalnost. Naprosto sam iskoristio te darove da život proživim sa svojom drvenom 'djecom', s otprilike 250 instrumenata koje sam napravio do sada“, priča Alojzije dok sjedi u potkrovnoj radionici punoj alata kojeg je uspio sakupiti tokom 40 godina svog rada.

Dva su osnovna drveta za instrument: javor, od kojega se radi tijelo, i smrekova tanka daščica, tzv. glasnjača, koja proizvodi zvuk. Smreka je idealna kada raste između 800 i 12.000 metara nadmorske visine, kaže Alojz, jer tada ne raste ni prebrzo ni presporo. Godišnje se stablo tako proširi za milimetar. Umjesto javora, za tijelo se često koristi i orah.

"Najbolji materijal ipak ne garantira da će instrument biti najbolji“, kaže ovaj iskusni graditelj i dodaje da Arapi instrumente strašno vole "cifrati“, ukrašavati, te da su više od pola posla ukrasi koji se ugrađuju.

"Volim govoriti o trojstvu kod instrumenata: trećina je znanstvenog dijela koji omogućava da instrument svira, trećina je zanatskog dijela koji omogućava da se sve sastavi i štima, a trećina je umjetničkog dijela, što znači da je instrument lijep, privlačan za oko i za držanje u ruci“, priča Seder.

Alojzije savija drvo pomoću peći na struju koju je sam izradio. Ona vlagu u drvetu grije na 120 stupnjeva ,ali onemogućava da se drvo zapali.

Svoje lutnje znao je pokloniti sviraču, ali cijena im je od 500 eura naviše.

"Moguće ih je kupiti na istoku kao suvenir za 100 dolara, ali takve se ne mogu svirati“, pojašnjava Seder.

Važan je dobar odabir



Doktorat i magisterij koje je napravio ne bi bilo moguće napraviti na muzičkoj akademiji jer bi to bila svađa o ukusima o kojima se ne raspravlja, kaže Alojz. Pomoću matematike je promatrao spektar, sastav tonova, uspoređujući niz instrumenata, kao i pomoću dodatnih slušnih testova koje su radili profesionalni muzičari.

Alojzije je uočio zakonitosti kod tonova odsviranih na instrumentu i uveo dvije veličine koje su bitne čovjeku kod slušanja. Jedna je veličina iz astrofizike, zove se spektralni centroid. Jedan muzički ton zapravo je sastavljen od niza tonova koji teže osnovnom, a bitna stvar je udio tog osnovnog tona u cijelom tonu.

"Najdublja nota dobre klasične gitare u području basa uopće ne sadrži ton kojega čovjek čuje kao intonaciju, nego mozak računa frekvenciju iz više harmonika. Na prvih deset polja najdeblje žice, udio osnovnog tona ne prelazi 4 posto“, jedan je od zaključaka Sederova doktorata.

"Priča o kvaliteti tona pada u vodu kad se počne svirati, muzički sadržaj slušatelja potpuno odvuče od toga kakav je glazbeni instrument. Pokojni profesor Grakalić na najlošijoj akustičnoj gitari svirao je savršeno“, pripovijeda Alojzije.

"Mnogi ne znaju procijeniti kvalitetu kupljenog instrumenta pa ga nakon nekog vremena više ne mogu svirati, to je slično kao kad se oženite pa se razvedete“, kaže doktor  Seder i naglašava kako je važno pri odabiru instrumenta, kao i bračnog druga, imati dobre kriterije.

 

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: