Van Gogh je ovim ostajao bez najvjernijeg pouzdanika i finansijske podrške zbog romanse. Ovo istraživanje opovrgava teoriju da je Van Gogh uzeo britvu i odsjekao sebi uho jer je navodno bio zaljubljen u umjetnika Paula Gauguina. Bilo je poznato da je Van Gogh bio uznemiren viješću o bratovoj ženidbi koja je mogla zaprijetiti njihovoj bliskosti, a s obzirom na to da bi Theo trebao finansirati svoju porodicu i suprugu ne bi mogao davati novac bratu koji još nije prodao niti jedno djelo.
Martin Bailey koji piše novu knjigu "Studio of the South" otkrio je da je Van Gogh dobio pismo od Thea 23. decembra 1888. godine. Kasnije te večeri izbila je i svađa između njega i Gauguina koji je otišao prijeteći da će se vratiti u Pariz, ali to nije bio uzrok zbog kojeg je Gogh odlučio odsjeći sebi uho već vijest o bratu, vjeruje Bailey.
U Theovom pismu je bilo i 100 franaka kako i informacija da je sreo staru prijateljicu Jo Bonmger koja ga je ranije odbila, ali je baš te sedmice pristala da se uda za njega. Napisao je kako je tražio dozvolu od njihove majke, te njenog starijeg brata.
Nakon što je odsjekao uho, stavio ga je u papir i otišao u najdraži bordel te ga dao mladoj ženi koju je znao. Pretpostavlja se da nije riječ o prostitutki već i kćerki lokalnog farmera koja je u bordelu radila kao služavka. Nakon što je joj je dao uho, otišao je, a ona je pozvala policiju nakon što je vidjela šta drži u rukama.
Gauguin se vratio kući ujutro na Božić i vidio policiju te kako njegov pratner leži u krevetu punom krvi. Theo, koji se nada oda će praznike provesti s vjerenicom, došao je u bolnicu. Van Gogh je pušten 7. januara. Uprkos svemu, nastavio je slikati. Tada su nastale slavne slike poput "Spavaće sobe". Na njoj je prikazan dupli krevet koji je kupio kada je opremao stan koji je iznajmio u kojem je dočekao Gauguina.
"Jastuci blizanci na slici sugerišu da je on i dalje imao nadu da će jednog dana dijeliti svoj krevet sa ženom", rekao je Bailey.
U 1890. godini ovaj krevet je poslao vozom u sjeverni Pariz gdje je uradio posljednje radove prije samoubistva u julu. Theo je preminuo sljedeće godine, a njegova udovica je naslijedila krevet i koristila ga je u maloj gostionici u Holandiji. Krevet je završio kod nekog od mještana koji su ostali bez doma i svega u Drugom svjetskom ratu. Pretpostavlja se da se krevet još čuva, ali da nije priznat i skriven je od očiju javnosti.
