"Ulazak ili izlazak kroz vrata služi kao granica događaja u umu, koji razdvaja epizode aktivnosti i pohranjuje ih u memoriju", objašnjava Radvansky.
"Prisjećanje odluke ili aktivnosti koje je napravljena u drugoj sobi je teško jer je već pohranjena u zaseban odjeljak pamćenja", dodao je.
Provodeći tri pokusa u realnom i virtualnom okruženju, Radvansky je sa studentima-ispitanicima obavljao zadaće memoriranja prilikom prelaska sobe i izlaska kroz vrata.
U prvom eksperimentu ispitanici su koristili virtualno okruženje i kretali se iz jedne prostorije u drugu, birajući predmet na stolu i zamjenjujući ga za predmet na drugom stolu.
Istu stvar su napravili dok su se jednostavno kretali po sobi, ali ne prolazeći kroz vrata.
Radvansky je utvrdio da su ispitanici više zaboravljali nakon šetnje kroz vrata u odnosu na kretanje na istoj udaljenosti po sobi, što upućuje na to da vrata ili "granica događaja" ometa nečiju sposobnost da se prisjeti misli ili odluke donesene u drugoj sobi.
Drugi eksperiment u stvarnom okruženju tražio je od ispitanika da sakriju u kutije predmete izabrane sa stola i prenesu ih preko sobe, ili prijeđu istu udaljenost noseći ih kroz vrata.
Rezultati u stvarnom okruženju podudarali su se s onim iz virtualnog okruženja: hodanje kroz vrata umanjilo je pamćenje ispitanika.
Prethodna su istraživanja pokazala da čimbenici okruženja utječu na pamćenje, te da se informacija naučenih u jednom okruženju bolje prisjećamo kada ih pokušamo dozvati u pamet u istom kontekstu.
Konačni pokus napravljen je da testira služe li vrata zapravo kao granica događaja ili je nečija sposobnost da zapamti povezana s okruženjem u kojem je donesena odluka - u ovome slučaju odabir predmeta.
Ispitanici su u tom pokusu prolazili kroz više vrata, koja su ih vodila natrag u sobu iz koje su krenuli.
Rezultati nisu pokazali nikakva poboljšanja u pamćenju, što sugerira da čin prolaska kroz vrata služi kao način da um pohranjuje sjećanje, navedeno je u zaključcima istraživanja.
