Poruka u boci za izgubljenog sina pokrenula sedmogodišnju potragu
Boca je bila iz posebne edicije flaširane vode "Evian", a unutra je bilo pismo, svezano svijetloplavom mašnom.
Kada su otvorili pismo, iz njega su ispala dva pramena kose, jedan svijetlosmeđi, a drugi tamnosmeđi.
Dirljiva poruka je bila na francuskom jeziku. Pisalo je: "Svim brodovima na moru, svim dokovima, mojoj porodici, svim prijateljima i strancima. Ovo je poruka, molitva. Poruka da me je moja patnja naučila velikoj istini.
Imala sam (nekad davno) sve što jedan čovjek može tražiti, a malo ko od nas pronađe. Jedinu osobu na svijetu za koju sam rođena da je volim, mog prvog sina Mauricea. Dijete puno jednostavnih vrijednosti, što nijedan vjetar, nijedna oluja, čak ni smrt ne mogu uništiti.
Molitva je za sve majke koje poznaju takvu ljubav. Ako moja molitva bude uslišena, obrisat će sve moje greške, kajanje i umiriti svu moju ljutnju. Molim te, Bože...
Moj je život počeo kada se on rodio, a završio je kada me napustio jedne ljetne večeri, i nikad se više nije vratio. Imao je 13 godina... Bez upozorenja napustio je moj život.
Oprosti mi, moj sine, moja ljubavi. Mislila sam da ću ovako sačuvati uspomenu na tebe i održati nas tako u sjećanju što je duže moguće.
Pišem ti, Maurice, da ti kažem da idem na put da nađem mir i molim te da mi oprostiš za tako puno stvari. Oprosti mi što nisam znala kako da te odbranim od smrti.
Oprosti mi što nisam mogla da nađem riječi onog groznog trenutka kada si otišao, što nisam znala kako da iskažem svoja osjećanja, i oprosti mi što te nisam držala toliko čvrsto da te ni sam Bog ne bi mogao uzeti. Tvojih 13 godina života mi je donijelo beskrajnu sreću. Danas, znam da si samo bio u prolazu da bi mi pokazao na koji način ja mogu živjeti.
Dok god mi Bog daje mogućnost da živim, obećavam ti da ću živjeti punim plućima i čuvati svaki trenutak bogatstva i sreće. Znam da ćemo se pronaći opet, kada za to dođe vrijeme. Bog nam to duguje.
Zbogom, moj sine, zbogom, moja ljubavi. Voljet ću te cijelim svojim srcem i dušom. Ponosna sam što sam bila tvoja majka. Budi u miru".
Svi su željeli znati ko je majka koja stoji iza ovog pisma, šta se dogodilo Maureceu, njenom sinu, da li je pronašla mir poslije njegove smrti, te da li je ovo nevjerovatno pismo molba za pomoć ili dokaz da se majka pomirila sa sudbinom.
U početku se sumnjalo da se Maurice utopio - ipak je boca bila bačena u more.
Na kraju, potraga se suzila na sjevernu Francusku, negdje istočno od Cherbourga. Da je bačena zapadnije, otplutala bi u Atlantik.
Poslije četiri godine potrage koja nije rezultirala nikakvom čvrstom indicijom, napisana je knjiga "Pismo u boci“ u Britaniji objavljena 2006. a u Francuskoj 2009. godine, sedam godina nakon što je boca bačena u more.
Samo nekoliko dana nakon što je knjiga objavljena u Francuskoj, javio se francuski psiholog, Olivier Roussel, koji vodi internet-stranicu "Poruka u boci", namijenjenu adolescentima s problemima.
Rekao je da ga je kontaktirala žena koja je na televiziji vidjela prilog o poruci u boci i prepoznala rukopis.
Nekoliko mjeseci kasnije dr. Roussel se opet javio i rekao: "Spremna je da govori o tome".
Željela je ostati anonimna, ali je ispričala kako je odlučila napisati pismo, kako je pomno odabrala flašu, tintu, mašnu. Opisala je kako je boca dospjela u more, da je bačena sa trajekta i kako se na brodu dogodilo nekoliko čudnih i magičnih stvari.
Ispričala je da se razvela od muža koji nije mogao izaći na kraj sa sinovom smrću. Rekla je da je Maurice umro 1981. godine, pred kraj ljeta, u tragičnoj nesreći.
Dvadeset godina nakon smrti sina uspjela je pronaći mir, a sada želi napisati novo pismo, posvećeno trojici svojih sinova.
Nije mogla ni zamisliti da će pismo koje je bacila u more prije sedam godina biti pronađeno i pročitano. Samo se nada da je poruka uspjela pomoći roditeljima koji su prošli kroz istu tragediju.
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
