{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Nedim Šuta, bh. šaptač psima: I psi plaču!

29.11.2014. u 18:21
816
151
Nedim Šuta, bh. šaptač psima: I psi plaču!
816
Psi plaču. Oni u najmanju ruku izražavaju duševnu ili fizičku bol, ili jednostavno zovu upomoć. Svi znamo neobične priče o nama bliskim životinjama, ali ipak postoji veliki raskorak između stava koji nam nalaže zdrav razum i stava koji je o toj temi zauzela nauka, smatra Nedim Šuta, bosanskohercegovački šaptač psima. Iako ne voli tu komparaciju, on to definitivno jeste.
Nedim je asistent na Odsjeku za biologiju Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu, doktorant u oblastima Biologija ponašanja životinja i Opća fiziologija životinja i čovjeka i specijalista za ponašanje pasa. Vlasnik je svjetski poznatog kinološkog brenda Dr. Wolf Kennel, kinološki sudac i jedan od organizatora PR Sarajevo Winner Dog showa pod pokroviteljstvom Bosanskog kinološkog saveza.

S Nedimom smo razgovarali o ponašanju pasa, a kako nam je rekao, njegovo zanimanje za pseće ponašanje je bazirano na iskustvu, od kojih su neka potresna, a neka duboko dirljiva, koja u skladu sa ljudskim nepristupačnim i tupim, itekako odskaču bistrinom i iskrenošću.

"Posmatrajući pse, u vlastitom domu, na ulici vrlo rano sam spoznao da oni imaju emocije, one su tu, jednostavno postoje! Samo postoji razlika. Kada pas maše repom on je iskreno sretan što vas vidi, mnogo više od bilo kojeg čovjeka. Obožavam pse! Uvijek sam bio svjestan da iskreno osjećaju", kazao je Šuta u razgovoru za Klix.ba.

Ispričao nam je i svoju priču. Priču o njegovom psu Sammyju koji je nažalost preminuo.

"Kada bih rekao 'Ne Sammy, ne šetnja sad!' naćulile bi se uši. 'Jesam li to dobro čuo! Žao mi je Sammy, ali sada ne!' i uši padaju. Iskreno razočarenje koje je osjećao nije moglo biti shvaćeno nikako drugačije. Isto toliko bilo je iskreno i veselje kada bih rekao: 'Ok! Donesi povodac idemo u šetnju', i čisto zadovoljstvo koje je Sammy u šetnjama doživljavao. Zadovoljstvo nakon povratka kući, kada bih čitao, a Sammy bi legao do mene i položio glavu na moje koljeno, bilo je jednako očigledno. Kada je obolio od karcinoma mokraćnog mjehura i više nije bio sposoban za kretanje gotovo sam mogao vidjeti kako u mislima posjećuje sva ona mjesta kojih se prisjećao. Nostalgija kod psa, pa zašto ne? Darwin je to smatrao mogućim. Na dan kada je odlazio, padala je kiša. Da, plakao je. Pa neka me sad optuže svi naučnici, zoopsiholozi, bihevioristi životinja, zoolozi, etolozi za antropomorfizan, ali on je plakao. I znam da nije plakao zbog sebe, već zbog mene", podsjetio se Nedim trenutka rastanka sa svojim psom.

Nakon njegovog odlaska posmatrao je sve pse, na ulici ili kod prijatelja. Želio je sistemski učiti o emocijama kod pasa. Otkrio je da je knjiga koju je želio pročitati još uvijek nenapisana ili da se o ponašanju pasa ne zna dovoljno.

Tokom boravka u gotovo svim zemljama svijeta, komunicirajući sa stručnjacima koji proučavaju životinje i rade s njima nadao se da će neko biti spremniji podijeliti svoja zapažanja, koja inače oni koji imaju pse i bave se njima ne žele iznijeti na naučnim skupovima.

"Nisu željeli nagađati i podijeliti svoja zapažanja sa mnom. Jedan od njih je rekao: 'Ne znam šta znači emocija!' Sve što su tada rekli opovrgli su djelima. U prihvatilištu za pse u Ontariu, čovjek koji je rekao da ne zna šta znači emocija jedva je uspijevao otići sa posla uvečer, a pogotovo kada su bili bolesni i nemoćni. Toliko se vezao za one koje je nazivao svojim predmetima. Da li je moguće povjerovati da bi jedan eminentni svjetski naučnik mogao pokazivati toliko snažne emocije za stvorenja za koja vjeruje da su emocionalno bešćutna? Da ih nisu u stanju uzvratiti ili na bilo koji način na njih reagovati? Rekao sam: 'Dave, oni plaču!' Samo je šutio. Spoznaje o vlastitim osjećanjima jedan su od načina kojim možemo prosuditi osjeća li životinja nešto slično. Ne smijemo se ograničiti samima sobom kao referentnom tačkom, i onim što je već napisano u naučnim krugovima", smatra ovaj mladi doktorant koji sigurno neće stati i i dalje će se baviti ponašanjem pasa i razumijevanjem njihovih emocija.

Na kraju razgovora nam je kazao da ostaje samo nada da će ljudi početi ozbiljnije posmatrati svijet oko sebe, i ponašati se u skladu sa svojim emocijama za dobrobit svih nas.

"Kada ljudi počnu shvatati koliko su psi kao bića osjećajna, bit će sve teže opravdati, te okrutne postupke koji su se desili u posljednje vrijeme. Da, kada psi plaču, plaču zbog nas, jer mi smo ti koji smo im oduzeli prirodno stanište i osnovne uvjete za život. Mi smo ti koji ih polijevamo kiselinama, trujemo svjesno, i oduzimamo im ono što najviše vole, nas", zaključio ne Nedim Šuta.

On danas ima šest pasa, američkih akite i samojeda. Svoje studente uči da razumijevanjem potreba i ponašanja drugih živih bića jedino mogu razumjeti i upoznati sami sebe.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: