Zanimljivosti
0

Najblesaviji naučni eksperimenti ikada finansirani

Klix.ba
Naučnike ljudi obično posmatraju kao zrele i ozbiljne mislioce koje treba slaviti i poštovati. Međutim, i oni su samo ljudi te im često padaju na pamet potpuno sulude ideje. Donosimo vam neka od najblesavijih naučnih ispitivanja za koja su ljudi čak i platili.

6. Pacovi na kokainu i jazz

Istraživači na Albany Medical Collegeu smjestili su grupu pacova u eksperimentalnu ozvučenu sobu i puštali im jednu od najpoznatijih pjesama Milesa Davisa "Four". Pjesma se neprekidno vrtila 90 minuta, nakon čega su pacovima pustili Beethovenovu "Za Elizu".

Kada su isključili muziku, otkrili su da pacovima mnogo više odgovara tišina, ali da ako bi morali da biraju, izabrali bi "Za Elizu". Nakon toga, naučnici su odlučili da u eksperiment uključe i kokain.

Pacovima je kokain neprekidno ubrizgavan sedam dana, nakon čega im nikako nije bilo dosta Milesa Davisa.

5. Kokoši ne vole ružne ljude Stefano Ghirlanda sa Zoološkog instituta na Univerzitetu u Stockholmu pokušao je da obori hipotezu o kvalitetu partnera, a koja tvrdi da je fizička privlačnost ka drugima genetski nasljedna, a ne naučena.

Zvuči kao pravi naučni rad, međutim Ghirlanda je odlučio da svoju tezu dokaže tako što će sakupiti nekoliko kokoši i pokazivati im fotografije ljudi, kako bi vidio koje će odabrati.

Ghirlanda je uzeo 35 fotografija žena i isto toliko muškaraca te ih digitalno preuredio kako bi dobio prosječna lica žena i muškaraca. Nakon što su horozi odabrali žene, a kokoši muškarca, Ghirlanda je spremio još sedam fotografija, miješajući prosječne ženske i muške mjere, a zatim ih pokazao pticama.

Ista lica trebala je da ocijeni i grupa studenata na skali od 0 do 10, a preference studenata u 98 posto slučajeva su odgovarale preferencama kokoši.

4. Providne životinje Japanski istraživači sa Univerziteta u Mieu i Nagoyi proveli su dvije godine razvijajući zlatnu ribicu potpuno providne kože. Ribe su potpuno zdrave i mogu da dožive i do 20 godina.

Nakon toga, naučnici su stvorili i providnu žabu - i to greškom. Pomoću vezanja fluorescentog proteina za određene gene, pokušali su da stvore svijetleću žabu. Međutim, kada su se odrasle svijetleće žabe parile, stvorile su providno potomstvo.

3. Mjerenje erekcije majmunima Istraživači Nacionalnog instituta mentalnog zdravlja i Centra za istraživanje primata Madison sa Univerziteta u Wisconsinu zatvorili su četiri marmoset majmuna u kavez. Dva majmuna su imala bogato seksualno iskustvo, dok druga dvojica nisu imali nikakvo. Istraživači su željeli da utvrde da li će uspjeti da mirisima potaknu majmune na masturbaciju.

Isprva su ih izlagali po 15 minuta dnevno limunom natopljenim drvenim diskovima, a onda dovodili majmunicu kako bi im izazvali erekciju. Nakon devet dana posmatranja, istraživači su prestali da dovode ženke u kaveze. Nije više ni bilo potrebe, eksperiment je bio uspješan. Majmuni su imali erekciju svaki put kad bi nanjušili limun.

2. Šta se desi kada se pijavice napiju Naučnici sa norveškog Univerziteta u Bergenu vjerovali su da mogu da povećaju količinu usisavanja krvi kod pijavica tako što bi ih prije toga potapali u pivo.

Neke pijavice su potopljene u pivo, neke su premazali bijelim lukom, dok je ostatak potopljen u kiselo vrhnje. Nakon toga je svaki istraživač stavio po jednu od pijavica na svoju ruku.

Pijanim pijavicama se količina usisane krvi, naravno, nije povećala. Zapravo, nisu čak mogle ni da se zadrže na ruci, već su se samo ljuljale naprijed-nazad. Začudo, pijavice potopljene u kiselo vrhnje povećale su svoje sposobnosti, ali tek nakon što su uklonjene s ruke. One premazane bijelim lukom su jednostavno podlegle.

1. Brzina pingvinskog izmeta

Njemački i mađarski istraživači, Victor Benno Meyer-Rochow i Jozsef Gal, otišli su čak na Antarktik kako bi bolje shvatili kako ptice koje ne lete vrše nuždu, a da ne usmrde svoja gnijezda.

Svoja otkrića objavili su u biološkom listu pod naslovom "Calculations on Avian Defecation", uz šta su priložili i impresivan broj algoritama, jednačina i grafika kako bi ilustrovali "komplikovane nijanse pingvinskog olakšavanja".

Benno i Gal su bili zaista temeljiti. Izračunali su udaljenost koju pingvinski izmet treba da pređe dok ne udari od tlo. Dokumentovali su visinu i oblik bezbrojnih pingvinskih pozadina, a čak su koristili i Hagen-Poiseuilleovu jednačinu za dinamički pritisak kako bi odredili silu potrebnu da se izmet "ispali" što dalje.