{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Ljudi koji su preživjeli sami na pustim otocima i prkosili surovosti prirode

5.2.2014. u 22:11
47
16
Ljudi koji su preživjeli sami na pustim otocima i prkosili surovosti prirode
47
Vijest o Joseu Salvadoru Alverengai, muškarcu koji je 13 mjeseci preživio plutajući Pacifikom obišla je cijeli svijet. On tvrdi da je isplovio 21. decembra 2012. godine, a pronađen je prije nekoliko dana na koraljnom grebenu na Maršalovim Otocima. Istinitost njegove priče se provjerava.
Jose Salvador Alvarenga
Jose Salvador Alvarenga


No, on nije jedini koji je uspio dobiti bitku protiv ponekad isuviše surove prirode. Donosimo vam priču o nekoliko ljudi koji su pokazali nevjerovatnu izdržljivost i koje je njihova želja za životom izbavila iz najsurovijih situacija.

Čovjek koji je bio inspiracija za knjigu Robinson Crusoe



Škot Alexander Selkirk je stvarni Robinson Crusoe. On je potpuno sam četiri godine živio na pustom otoku i to svojevoljno. On nije bio brodolomac, već je sišao sa broda 1704. godine, nakon zaustavljanja na otoku Juan Fernandez, jer je smatrao da je brod u jako lošem stanju i da nije uslovan za plovidbu.

Kapetan broda je ispunio njegovu želju i ostavio ga na vjetrovitom otoku nazvanom Mas a Tierra, 650 kilometara od čileanske obale.

Selkirk je kod sebe imao samo nož, sjekiru, pušku, posteljinu, lonac, duhan, Bibliju i pribor za navigaciju. Isprva je uživao na otoku, meditirao i čitao Bibliju nadajući se da će uskoro drugi brod proći i spasiti ga. Međutim njegovo čekanje se odužilo na četiri godine i četiri mjeseca. Naime, u tom periodu prošla su dva broda, ali španska i on je bio isuviše nepovjerljiv prema njima.

Dok je čekao da naiđe prijateljski brod, lovio je koze, naučio trčati brže od njih, hranio se njihovim mesom, izgradio kolibu i vodio dnevnik. Na osnovu njegove priče Daniel Defoe 1719. godine je napisao i danas popularnu knjigu o brodolomcu Robinsonu.

Danas je otok na kojem je živio Selkirk preimenovan u otok Robinson Crusoe, a obližnji otok nazvan je Alexander Selkirk, iako on vjerovatno nije nikada ni kročio tamo.

Umro tragajući za vodom



Priča o Leendertu Hasenboschu nije jedna od onih sa sretnim krajem. Holanđanin koji je bio optužen za sodomiju ostavljen je na otoku Ascension u južnom Atlantiku 1725. godine. On je vodio dnevnik iz kojeg se saznalo da je na otoku imao šator, sjemenke, vode dovoljno za mjesec dana, knjigu, pribor za pisanje i odjeću. No, kada mu je nestalo vode, uzaludno je tragao za izvorom. Pio je krv kornjače i vlastiti urin kako ne bi dehidrirao. No, preminuo je šest mjeseci po dolasku na otok, a britanski mornari su 1726. godine našli njegov šator i dnevnik.

Priča postaje još tragičnija nakon saznanja da na tom otoku postoje dva izvora pitke vode, a zahvaljujući jednom od njih preživjela je čitava posada broda koji je doživio brodolom 1700. godine.

Hrabra žena, majka, lovac



Zanimljiva je priča i o Margueriti de La Rocque koja je imala 19 godina kada je sa stricem i francuskim istraživačem Jacquesom Cartierom krenula na put ka Newfoundlandu. Tokom putovanja Marguerita se upustila u aferu sa Cartierom, a njen stric, smatrajući to isuviše nemoralnim, oboje ih je izbacio s broda.

Oni su ostali nasukani na Otoku demona, koji se danas zove Harrington, u blizini Quebeca. Marguerite je ostala u drugom stanju i rodila dijete, međutim ono nije dugo poživjelo kao ni njen suprug.

Poznato je da je živjela u pećini i hranila se životinjama koje je lovila. Spasili su je ribari koji su je vratili u Francusku.

Otok Robinson Crusoe
Otok Robinson Crusoe


Preživjela surovost Sibira



Ada Blackjack je također jedna od snažnih žena koje su preživjele surovost prirode. Međutim, ona nije ostala nasukana na nekom otoku već na Sibiru. Ona je u ekspediciju krenula sa grupom mušakaraca 1921. godine i trebala je kuhati za njih i obavljati kućanske poslove, međutim nije sve išlo prema planu. Obroka je bilo sve manje, a ulova gotovo da nije bilo. Tako su trojica muškaraca krenula preko leda do kopna tražeći pomoć i hranu, ostavivši Adu sa slabašnim Lorneom Knightom.

Trojica muškaraca se nikada nisu vratila. Ada je brinula o Knightu do njegove smrti 1923. godine, a prehranjivala se loveći arktičke lisice, ptice, tuljane pa čak i polarne medvjede. Spašena je u augustu 1923. godine.

Čovjek koji je volio život na pustom otoku



Većina ljudi koji su proveli mjesece ili godine sami na izolovanim otocima ili nepristupačnim mjestima bez mnogo hrane i vode bili su i više nego sretni nakon što iih spase i vrate kući. No, ne i Thomas Francis Neale. Luckasti Novozelanđanin nije želio toplinu doma, već da ostane sam na otoku.

Naime, on je dobrovoljno izašao s broda i nastanio se na otoku Suwarrow u Južnom Pacifiku, 1952. godine, a sa sobom je poveo dvije mačke i nešto alata. Otok je napušten nakon Drugog svjetskog rata, ali su tamo ostali perad i svinje koje je Neale lovio i jeo, ali i i pripitomio.

On se veoma dobro snalazio na otoku sve do maja 1954. godine kada je povrijedio leđa te morao zatražiti ljekarsku pomoć. Tada se vratio u civilizaciju, oženio i dobio dvoje djece, no i dalje je sanjao o svom otoku. Vratio se tamo 1960. godine i proveo četiri godine uživajući u samoći, no otok je napustio kada su ga okupirali ronioci tražeći bisere. Ponovo se na otok vratio 1967. i ostao tamo 10 godina. Moreplovci su ga našli 1977. godine bolesnog i prevezli ga u bolnicu. Umro je osam mjeseci kasnije od tumora.

Dječak koji je preživio brodolom



Narcisse Pelletier imao je samo 14 godina kada je počeo raditi na jednom brodu koji je prevozio vino iz Marseillea za tadašnji Bombaj. Tamo su pokupili kineske radnike koji su željeli doći do australskih rudnika zlata. Kapetan se odlučo za prečicu, želeći što prije stići do Sydneya, ali je udario u greben u Papui Novoj Gvineji 1858. godine.

Neki članovi posade su napadnuti dok su tražili utočište na obližnjem otoku Rossel. One koji su uspjeli preživjeti pobjegli su pomoćnim brodom i nakon dvije sedmice pronašli su jedan otok sa pitkom vodom. Kako bi imali jedna usta manje za nahraniti Pelletiera su ostavili na otoku. Njega su pronašle Aboridžanke koje su ga usvojile i nazvale ga Amglo.

Juana Maria
Juana Maria


Žena koja je samovala 18 godina



Juana Maria, poznatija kao Usamljena žena, bila je pripadnica plemena Nicoleno. Nakon što je napadnut njihov otok San Nicolas i ubijena većina domorodaca, misionari su došli po preživjele i svi su napustili otok osim Juane Marije, koja je krenula tražiti svoju djecu, koju su u međuvremenu rastrgali divlji psi.

Ona je živjela sama na otoku, u skloništu napravljenom od kitovih kostiju. Osamnaest godina kasnije, 1853. godine, pronašao ju je lovac George Nidever te ju je odveo svojoj kući da živi s njim i njegovom suprugom u Santa Barbari.

Umrla je nekoliko sedmica nakon toga od dizenterije. Ime Juana Maria dali su joj misionari, a njeno indijansko ime nije poznato.

Čovjek koji je pobjegao gusarima



Nakon što su ga gusari uhvatili 1722. godine Philip Ashton je nekako uspio pobjeći im i sakriti se u džungli na otoku Roatan u Hondurasu. Kada je pobjegao, nije imao ništa osim odjeće na sebi. Isprva je preživljavao hraneći se voćem, a zatim je na sreo čovjeka koji je doživio brodolom i završio na tom otoku.

Tri dana su proveli zajedno, da bi nakon toga muškarac otišao u lov i više se nije vratio. Međutim, iza sebe je ostavio veliku zalihu baruta, noževa i duhana, što mu je uveliko pomoglo da preživi. Nekoliko dana nakon toga spasio ga je brod iz Nove Engleske.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: