Kanzijev dom je neprofotni centar "Great Ape Trust" u Des Moinesu u Iowi. On je samo jedan od majmuna kojeg uče govornom i simboličkom jeziku. Iako ne zna mnogo riječi, on brblja. U njegovoj blizini uvijek se nalazi svojevrstan rječnik – pločice sa simbolima koje predstavljaju riječi koje je naučio. Kanzi može misli slagati u rečenice i to sve pokazivanjem.
Kanzi zna i kako prekinuti neugodnu tišinu, piše Kluger.
- Pokazuje na sliku s kafom, pa na mene, a zatim rukom doziva primatologinju Sue Savage-Rumbaugh i supervizora Tylera Rominea koji donosi četiri kafe. Dok razgovaramo, Kanzi pije svoju kafu i sluša nas.
"Jutros je baš bio tvrdoglav, nismo ga mogli nagovoriti da izađe u dvorište, pa smo ga morali namamiti parčetom dinje", kazala je Savage-Rumbaugh, dodajući da 29-godišnji Kanzi još nije naučio riječ dinja.
Kanzi, kao i ostali majmuni koji borave u "Great Ape Trustu", uči govorni i simbolički jezik. To je isto kao i kad majke nose svoju djecu u naručju i pričaju im, iako djeca još ništa ne razumiju. Upravo tako naučnici u centru pripovijedaju svoj život bobobo-majmunima koji na taj način uče brže i bolje da komuniciraju.
- Ljudi imaju kompleksan odnos sa životinjama. Oni su naši prijatelji i naši radnici. Volimo ih, zatvaramo ih u kaveze, divimo im se, zlostavljamo ih, kuhamo ih i jedemo. Uvijek smo smatrali da su životinje naše i da sa njima možemo raditi šta god poželimo, jer one ne pate i ne misle, barem ne u onom smislenom obliku, piše Kluger.
Međutim, prepreke između životinja i ljudi nestaju… Imali smo običaj reći da su ljudi životinje koje koriste alat, no šta je sa majmunima i pticama koji tade to isto? Kanzi je živi dokaz da nisu ljudi jedine životinje koje govore.
- Upravo sve ovo nas tjera da životinje gledamo na posve novi način. Nije dovoljno samo proučavati mozak životinja, nego i upoznati njihov um, zaključio je Kluger.