VIDEO / Ima 12 godina i razvija svoju teoriju o nastanku svemira
Jacob Barnett je autističan, tačnije pati od Aspergerovog sindroma, poremećaja kojeg karakterizuju poteškoće u društvenoj interakciji i ograničeni, stereotipni interesi i aktivnosti.
Međutim, njegova bolest ga ne sprječava da se bavi onime što najviše voli - matematikom i fizikom. Dječak ima koeficijent inteligencije 170, dakle veći nego što je imao Einstein.
Sam je učio računati, algebru, geometriju i trigonometriju, a sve to je savladao za samo sedam dana. Sada školske kolege jedino od njega traže pomoć kada im je potrebno dodatno objašnjenje iz neke matematičke oblasti.
No, osim što nakon nastave pomaže kolegama koji imaju problema s matematikom, on radi i na vlastitom projektu - "proširenoj verziji Einsteinove teorije relativnosti".
Upravo teoriju na kojoj je radio njegova majka je poslala Institutu za napredne studije i sama nesigurna da li njen sin govori gluposti ili je zaista genije.
Teoriju je proučio i analizirao professor Scott Tremaine, svjetski poznati stručnjak sa Instituta za astrofiziku, i potvrdio autentičnost dječakove teorije.
"Impresioniran sam Jacobovim interesom za fiziku i svime što je do sada naučio. Teorija na kojoj on radi uključuje nekoliko najvećih problema u astrofizici i teorijskoj fizici. Onaj ko uspije riješiti to sigurno bi trebao biti odlikovan Nobelovom nagradom", napisao je profesor Tremaine u e-mailu koji je poslao porodici dječaka, prenose strani mediji.
Roditelji dječaka još ne mogu povjerovati u to da je njihov sin pravi genije. Ističu kako niko u njihovim porodicama nije dobar matematičar, te čak i ne razumiju svog sina kad im počne pričati o matematičkim problemima.
Majka je ispričala da je Jacobu dijagnosticiran blaži oblik autizma, nakon što su ga, kada je imao dvije godine, odveli doktoru jer nije progovarao niti riječi.
Ubrzo su primijetili njegove sklonosti prema drugačijem vidu izražavanja, iako je uskoro počeo i govoriti. Naime, čim bi pronašao papir i olovku počeo bi iscrtavati složene geometrijske oblike, rano je naučio računati, a nerijetko je po prozorima ispisivao jednačine i rješavao ih.
Sa osam godina Jacob je išao na predavanja iz astrofizike na Univerzitetu Purdue u Indianapolisu. Vjerovali ili ne, ali studenti koji su više od 10 godina stariji od njega, tražili su da im pomogne i objasni pojedine zadatke.
Profesori na univerzitetu svjesni su da podučavaju dječaka koji je pravi genije i tvrde da s njim mogu razgovarati kao sa sebi ravnim, jer ima širok spektar znanja.
Dječak zbog opterećenosti matematikom i fizikom ne može spavati noću, jer neprestano vidi brojeve. Međutim, on tvrdi da to njemu nije problem. Neprospavane noći koristi za razvijanje svoje teorije o velikom prasku.
On bi uskoro mogao postati i istraživač na univerzitetu i dobijati novac za taj posao.
