U suprotnom, oni završavaju u posebnim pogonima gdje se s njihovih tijela najprije oguli koža, a potom ih se zajedno s otpadnim materijalom iz klaonica sterilizira na 133 stepeni kako bi se uništili mogući izvori zaraze.
Tijela se zatim melju i kuhaju u ogromnim automatskim kotlovima. Rezultat tog postupka su životinjsko brašno i životinjska mast, koja se pak koristi u proizvodnji industrijskih ulja, ljepila, lakova, svijeća, sredstava za pranje i kozmetike. Samljevene kosti završavaju u kalodontima i vitaminskim preparatima, dok se masnoće razgrađuju i koriste za izradu kozmetike.
Na taj se način svake godine u Njemačkoj preradi nekoliko stotina hiljada tona tzv. mesnog otpada od kućnih ljubimaca.
Stoga nije ni čudo da posao pogrebnih poduzeća za ljubimce cvijeta.
Vlasnik može sam odlučiti o posljednjem počivalištu. Najjeftinije je staviti urnu s pepelom na policu u dnevnom boravku, a zakonodavac nema ništa ni protiv sahrane tijela u vlastitom vrtu. Treća je mogućnost specijalno groblje za kućne ljubimce.
Tu na prvi pogled sve izgleda kao na 'pravom' groblju: nizovi grobova s kamenim spomenicima i svijećama. Postoji i 'mrtvačnica', posebna prostorija u kojoj se vlasnik na miru može oprostiti s kućnim ljubimcem, piše DW.
Sam pogreb također je ceremonija, samo bez svećenika. Cijena grobnog mjesta kreće se od 55 do 800 eura.
