Dok je bio dijete, njegov je otac radio kao učitelj folklora u Kurdistanu, te ga podučio tradicionalnim kurdskim plesovima. Kaže kako ga je otac znao tjerati da pleše na svadbama ili prilikom posjete rodbine.
"Tad sam to mrzio, ali otac bi mi na to govorio – To je dio tvoje kulture, ovo je način na koji mi slavimo", prisjeća se Rauf, koji je u svom rodnom gradu prvi put nastupio 1998. godine, na jednom break dance takmičenju.
Kaže kako mu nije bilo lako graditi karijeru, budući da su ga tokom godina mnogi plesači ponižavali, nepoštujući njegov stil i govoreći mu kako ono što on radi nije break dance. Ipak, to mu je, kako kaže, bio podsticaj za to da bude još bolji, te je odlučio da kritike pretvori u izvor kreativnosti.
Rauf, koji svoj plesni stil naziva "specifičnim, dinamičnim i ekspresivnim", imao je priliku da učestvuje u takmičenjima i drži plesne radionice širom svijeta.
Godine 2007. Rauf počinje aktivno raditi u oblasti suvremenog plesa, te se odlučuje okušati i kao ulični plesač. Vježba osam sati dnevno, pet puta sedmično, a ples je postao više od samog hobija – sada je to za njega način života.
"Ovaj način plesa mi je dao moć i snagu, budući da potječe iz boli i ljutnje. Break dance je uvijek težak, on je poput bitke sa vlastitim tijelom, koje je u ovom slučaju oružje. Zato je ova vrsta plesa toliko evoluirala posljednjih godina", pojašnjava Rauf, te dodaje kako će, iako je sada ulični plesač, break dance uvijek ostati njegova prva ljubav i inpiracija, te kako nikad neće zaboraviti svoje korijene.
