{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Bugojanski lovac Pavo Okadar: Iza mene je vrlo burna lovačka prošlost

F
24.8.2014. u 11:57
5
33
Bugojanski lovac Pavo Okadar: Iza mene je vrlo burna lovačka prošlost
5
Bugojanski lovac Pavo Okadar: Iza mene je vrlo burna lovačka prošlost
Foto: Fena
Lovačko društvo "Bugojno“ je ponosno na sve svoje članove, kako onim mlađima kojih je sve više, tako činjenicom da veliki broj lovaca ima višedecenijski staž u ovom društvu, ispunjen prvenstveno lijepim druženjima, ali i rezultatima koji nisu zanemarivi.
Jedan od najstarijih i najuspješnijih bugojanskih lovaca je 79-godišnji Pavo Okadar, koji se u lov i lovstvo, kako kaže, zaljubio još u djetinjstvu.

"Još kao dječak od 14-15 godina počeo sam se zanimati za lov, u koji sam išao skupa s ocem i njegovim prijateljima. Neobjašnjiv, i privlačan u isto vrijeme, bio je onaj užitak čekanja da se nešto ulovi. Neopisivo je bilo iščekivanje, pod pretpostavkom da će se nešto uloviti. To je ono što me najviše privuklo lovu, kojem sam ostao vjeran, evo, i u penzionerskim danima. Učlanio sam se u LD "Bugojno“ 1963. godine", kaže Okadar.

Sjeća se, navodi, kao da je bilo jučer odstrijela svog prvog zeca. Desilo se to u novembru 1949. godine na lokaciji Podova, iznad Crniča.

"Taj svoj prvi ulov pamtit ću cijeli život. Kasnije sam lovio dosta zečeve. Jedan duži period lovio sam i kune, jer su u to vrijeme predstavljale veliki izazov a bile su i dobro plaćene. U toj mojoj lovačkoj karijeri bilo je i trofeja. Rat je odnio, nažalost, sve. Međutim, zadnjih dvadesetak godina imao sam, također, uspjeha u lovu. Iza mene je "vrlo burna lovačka prošlost“. Ne volim se sam isticati, radije bih da pitate druge lovce, moje prijatelje, o ovome što vam pričam. Ali, kada me već pitate reći ću da je trofej vepra, kojeg sam ulovio u rejonu Duboke prije desetak godina, nagrađen zlatnom medaljom", kaže ovaj bugojanski lovac.

Rijetkost je, ističe, da lovac za jedan dan ima dva odstrijela, a pogotovo da ubije dvije kune. Njemu se sreća dvaput osmjehnula.

"Kuna je takva - pratiš je kilometrima, moraš još prići noću da bi je danju našao negdje u bukvi, u gnijezdu. Lovci su znali, ako je drvo šuplje, naložiti vatru, kako bi je dim istjerao iz skrovišta. Primjenjivale su se i neke druge tehnike u lovu, od kojih su mnoge danas zaboravljene, a i nema potrebe da ih lovci koriste u izlascima u lovišta", prisjeća se Okadar.

Znalo se desiti, nastavlja, da po 2-3 dana ostane u lovu, a napominje da prava draž lova nije samo u odstrijelu divljači, već i u nezaboravnim druženjima i susretima.

"Postoji više vrsta lovaca, ali ja mislim da bi osnova svakog lova trebalo da bude druženje. To su uvijek prilike da se lovci još više zbliže i pomognu jedni drugima, bez obzira ko su i čime se bave. Tu su, naravno, i susreti s raznim ljudima. Ja sam imao sreću da se sretnem s brojnim funkcionerima, generalima i ličnostima visokog ranga, kao što je npr. bio Tito", priča Okadar.

Ističe, također, da je redovno učestvovao u akcijama Lovačkog društva, koje su imale za cilj uništavanje štetočina u lovištu, ali i davao savjete drugima, kada su ih tražili. U početku je u lov išao s običnom dvocjevkom, kupljenom na Cetinju. Kasnije je promijenio nekoliko lovačkih pušaka, od kojih je najuspješnija bila češka bokerica, popularna "zbrojovka“, koju je i najduže koristio.

Priznaje da se u lovištima nekada imalo šta loviti, za razliku od danas kada situacija po tom pitanju nije baš najbolja.

"Ne budu li se lovci pridržavali zakona bojim se da ćemo doći u situaciju da nećemo imati šta loviti. Još ima nešto divlje svinje u lovištima, dok je ostale divljači sve manje. Zato bih poručio svim lovcima u BiH da poštuju zakone i da se racionalnije odnose prema fondu divljači kojim raspolažemo", poručuje Pavo Okadar, penzioner koji u srcu gaji veliku ljubav prema lovu.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: