Dopis za predsjednika Nixona poslan je njegovom šefu kabineta H. R. Haldemanu, a u njemu je Safire sugerirao kako bi predsjednička administracija trebala reagovati u slučaju tragedije da se astronauti misije Apollo 11 Neil Armstrong i Edwin Aldrin nisu vratili na Zemlju. Dopis je sadržavao govor za predsjednika, sugestije telefonskih poziva "budućim udovicama" te religijske počasti za astronaute.
Za: H. R. Haldeman
Od: Bill Safire
- juli, 1969.
U slučaju nesreće na Mjesecu (In Event of Moon Disaster)
Sudbina je odredila da ljudi, koji su otišli da Mjesec istraže u miru, da ostanu tamo da počivaju u miru.
Ovi hrabri ljudi, Neil Armstrong i Edwin Aldrin, znaju da nema nade u njihov povratak. Ali, oni također znaju da su svojim žrtvovanjem dali nadu čovječanstvu.
Njih dvojica ostavili su svoje živote za najplemenitiji cilj čovječanstva: potraga za istinom i razumijevanjem.
Za njima će žaliti njihove porodice i prijatelji, za njima će žaliti cijela nacija, za njima će žaliti cijeli svijet, za njima će žaliti Majka Zemlja koja je u nepoznato poslala svoju dvojicu sinova.
U svom istraživanju, natjerali su ljude cijelog svijeta da se osjećaju kao jedno, u svom žrtvovanju, osnažili su bratstvo među ljudima.
U drevna vremena, ljudi su gledali zvijezde i vidjeli svoje heroje u sazvijeđima. U moderna vremena i mi slično radimo, ali naši heroji su epski heroji od krvi i mesa.
Drugi će sigurno pratiti njihov primjer i naći svoj put kući. Čovječanstvo se neće odreći svoje potrebe za istraživanjem. Ali njih dvojica bili su prvi i ostaće prvi u našim srcima.
Za svakog čovjeka koji po noći pogleda Mjesec znaće da postoji djelić drugog svijeta koji je zauvijek čovječanski.
Prije predsjednikovog govora
Predsjednik bi trebao obaviti telefonski razgovor sa obje buduće udovice.
Nakon predsjednikovog govora, u trenutku kada NASA prekinine komunikaciju
Svećenik bi trebao obaviti istu proceduru kao kod sahranjivanja mornara u moru i predati njihove duše "najdubljim dubinama", zaključujući sa molitvom.
