Muzika
37

Virtuoz u životu i na bini: Lejla je zaljubljena u violinu, house muziku i dobar bas

Piše: I. P.
"Violina je bukvalno moj život", riječi su violinistkinje Lejle Piljević, 28-godišnje članice Sarajevske filharmonije. U intervjuu za portal Klix.ba Piljević je ilustrovala ljubav i život obavijen violinom, muzikom i ritmom pjesme.
Foto: Edin Hadžihasić/Klix.ba
Foto: Edin Hadžihasić/Klix.ba

Violinom se bavi od svoje pete godine i rasla je sa njom kroz osnovnu i srednju školu te kroz fakultet.

"Kada su se spremala takmičenja onda se vježbalo po 12 sati dnevno. Činjenica je da što više vježbaš to ti se više vježba i samim tim ja ne znam ništa drugo u životu raditi", objasnila je Piljević na početku razgovora prisjetivši se svojih temelja. Ni danas ona nije u stanju zamisliti život bez svog omiljenog instrumenta.

"Ja ne funkcionišem bez violine. Sve što želim da kažem lakše ću reći violinom i reći ću 'rečenice' koje će se zaista shvatiti. Vidjet će se da li sam tužna, da li sam vesela, da li razmišljam ili ne – sve sa mene može se pročitati kroz violinu, pa čak i kad sam ljuta. U bendu kada sviram znaju kada sam raspoložena po načinu kako sviram", kazala je Piljević naglasivši potom važnost ruke vodilje.

Foto: Edin Hadžihasić/Klix.ba
Foto: Edin Hadžihasić/Klix.ba

"Moj mentor je bio moj daidža. Mama je igrala važnu ulogu jer dijete ne može ništa u životu uspjeti bez roditelja. Dijete je puno želja, ali kad roditelj zna za šta je ono stvoreno, onda ga prema tome usmjerava. Ipak, kada imaš sedam godina nije jednostavno spremati se za takmičenje, vježbati cijeli dan i pri tome vidjeti svoje drugare koji se igraju na ulici. Danas sam daidži i mami izuzetno zahvalna. Kad bih vratila vrijeme ja bih dvostruko više radila i vježbala. Ipak, kasnije je došlo vrijeme da je vježbanje rjeđe. Tu je dijete i porodica pa se violina ponekad uzme tek jednom u tri dana jer se nema vremena", rekla je članica Sarajevske filharmonije koja je dočarala svoju ulogu i način rada.

Filharmonija je njeno stalno zaposlenje i to je nešto što je za nju glavni izvor prihoda, a sve ostalo je, kako sama kaže, sporedno – može, a i ne mora biti.

"Predajem u školi u Tuzli i to je honorarni posao. Ustanem u četiri da bih krenula u pet i stigla u osam sati. Nekad dođem kući u 10, nekad u jedan ujutru, nekad je magla, nekad snijeg i može biti naporno, ali sve se može stići kad se čovjek organizuje. Od Filharmonije se može živjeti. Ne luksuzno, ali 'krpi' se iz mjeseca u mjesec. Ima nas oko 60, a krenula sam raditi kad sam imala 18 godina. To je lijepo iskustvo, splet raznih emocija – od želje da se napreduje, do želje da sve bude super.

Naglašava kako nije jednostavno uskladiti 60 ljudi kako bi svirali isto, razmišljali isto i udahnuli u isto vrijeme. Također, mlada violinistkinja je za Klix.ba otkrila i svoj neočekivani muzički ukus.

Foto: Klix.ba
Foto: Klix.ba

"Kada slušam muziku koju svira filharmonija, a potom poslušam današnju muziku, shvatam da je sve propalo. Prije 100 ili 200 godina ljudi su komponovali nevjerovatne stvari, a danas muzičari nemaju inspiracije. Ipak, volim house muziku, svirala sam je i to je nešto što danas slušam. Volim čuti dobar bas i melodiju koja se provlači uz vokale koji se pojave pa nestanu. Ljudi smatraju da je house muzika jednostavna, ali je istina daleko od toga", rekla je Piljević.

Violinistkinja se, kako sama kaže, trenutno nalazi u fazi koja ne dopušta komponovanje jer se ne smatra dovoljno zrelom. Ipak, jednog dana želi komponovati vlastitu muziku.

"Ja komponujem za svoju dušu i to nisu kompozicije 'od početka do kraja'. Probudim se u pola noći kada sanjam neki segment, a onda to brzo odsviram na diktafon da ne zaboravim. Trenutno sam u fazi virtuoznosti, svako sviranje mora biti što brže, što spretnije i da me niko ne može pratiti. Stariji ljudi prođu moju fazu i počnu svirati sporije. Kada svirate brzo imate takmičarski duh i nemate vremena za emocije", objasnila je uspješna bh. umjetnica koja i pored Filharmonije i posla nastavnika ima vremena za vlastiti bend.

Foto: Klix.ba
Foto: Klix.ba

Zovu se NOBS ili No Ordinary Balkan Sound. Pored Lejle Piljević čine ga njen suprug Mirnel Kezo (harmonika i vokal), Siniša Baljo (klarinet), Nedim Redžepović (ritam gitara), Vernes Ljuštaku (solo gitara i back volak), Faruk Jahić (bubnjevi i back vokal) i Kenan Ljuhar (bas gitara).

"Sviramo evergreene, instrumentale, zabavnu muziku, starogradsku i narodnu. Ne sviramo turbo-folk, a nastupamo u cijeloj BiH - u sarajevskom Elementu, u Konjicu, u Mostaru...", zaključila je Piljević.