Izuzetno popularna bila je tokom šezdesetih i sedamdesetih godina 20. vijeka.
Kao predstavnica Jugoslavije, 1962. godine, sa kompozicijom "Ne pali svjetla u sumrak" osvojila je 4. mjesto na takmičenju za Pjesmu Evrovizije.
Lola je zvanično počela karijeru 1957. kada je primljena u Radio Beograd kao stalna vokalna solistkinja i iste godine je sa zapaženim uspjehom branila državne boje na sajmu u Lajpcigu.
Učestvovala je na Opatijskom festivalu 1958. sa pjesmom "Kućica u cveću", a 1959. odlazi na turneju po Bliskom istoku i zadržava se u Bejrutu do ljeta 1960.
Po povratku u Beograd održava prvi solistički koncert u Domu sindikata, za koji su ulaznice bile rasprodate za nepuna dva sata.
Lola je bila prva domaća estradna umjetnica koji je gostovala u Rusiji 1960. godine.
Učestvovala je u dječijoj televizijskoj emisiji "Na slovo, na slovo", kao i u snimanju filma "Šeki snima, pazi se", koji nije zabilježio neki poseban uspjeh.
Udajom za estradnog umjetnika Dragana Antića, što joj je bio drugi brak, Lola godinama biva meta domaće žute štampe.
Umorna od novinarskih izmišljanja, koji su je proglasili tajnim agentom CIA-e, a zatim objavili da je Lola u ruskom zatvoru, ona se povlači iz umjetničkog života.
Od 2000. godine, Lola je bila stalna članica Pozorišta na Terazijama, u emisijama Radeta Marjanovića "Dobra stara vremena" čije predstave gostuju po gradovima Srbije, BiH, kao i u inostranstvu.
Po raznim radijskim i televizijskim studijima postoji oko 500 tonskih zapisa Lolinih pjesama koje su izašle na oko 50 albuma.
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
