{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


"U Republici Srpskoj sam kao kod kuće"

S
2.11.2009. u 09:47
1
176
"U Republici Srpskoj sam kao kod kuće"
1
"U Republici Srpskoj sam kao kod kuće"
Dr. Nele Karajlić
Frontmen grupe 'Zabranjeno pušenje' dr. Nele Karajlić u intervjuu za 'Glas Srpske' kazao je kako se u Republici Srpskoj osjeća kao kod kuće, no istovremeno se i s nostalgičnošću prisjetio dana provedenih u Sarajevu.
Krajem ovog mjeseca, tačnije 29. novembra dr. Nele Karajlić i Emir Kusturica i 'No smoking' bend nastupit će u u Banjoj Luci. Povodom toga Karajlić je dao intervjuu za 'Glas Srpske' u kojem je kazao kako je Republika Srpska zastupljena u pjesmama 'Zabranjenog pušenja', a posebno je bio ponosan kada je poslije albuma 'Ja nisam odavle' prelazio granicu na Rači i ugledao znak 'Dorodošli u Republiku Srpsku'.

"Teško je pomisliti da autor tog natpisa nije slušao našu pjesmu 'Tri ratna havera' u kojoj postoji taj stih, prije nego što je znak na granici postavljen", kazao je Karajlić.

'Zabranjenog pušenja' dugo nije bilo na bosanskohercegovačkim pozornicama, a sada su nakon turneje po brojnim zemljama svijeta odlučili vratiti se i ponovo zasvirati na domaćem stejdžu, a prvi izbor je pao na Banja Luku.

No, osim o predstojećoj svirci Nele je u intervjuu govorio i o tome šta ga veže sa Sarajevo, prisjetio se Nadrealista, ali se osvrnuo i na sadašnju bosanskohercegovačku muzičku scenu.

"Sarajevo je grad u kojem sam proveo prvih 30 godina života i kad čovjek dođe u godine u kojima sam ja sada sa nostalgijom se sjeća nečega što je bilo prije, bez obzira da li se preselio iz tog grada ili je ostao u njemu da živi. Otuda i ono sto se danas naziva jugonostalgija ili žal za sretnim osamdesetim, koji je naročito dominantan u mojoj generaciji. Niti su osamdesete bile previše sretne, niti je Jugoslavija bila tvorevina koja je imala atribute koje čovjek može nazvati savršenim.

To je žal za vremenom u kojem smo imali dvadeset i kusur godina manje, a kad imate dvadeset godina sve je lijepo i sretno oko vas. Mislim da je svaka generacija imala i da će imati takvu emotivnu projekciju prošlosti i to je normalno. Nije loše samo napraviti distancu između objektivnog i emotivnog sagledavanja onoga što se dogodilo. Ljudsko biće je sklono zaboravu, zaboravu onih stvari koje nanose bol. Da toga nema ne bi ni moglo da podnese strašnu istoriju koja, naročito u ovim krajevima, redovno ostavlja samo prah i pepeo iza sebe.

Otuda, kad se sjećamo tih vremena, zaboravljamo i redove za benzin, i bonove za kafu, i par nepar, i Kosovo i demonstracije, i prve nacionalističke ispade i nelagodnosti koje smo imali kad prelazimo u drugu republiku... Sjećamo se samo Bajage, derneka, Čorbe, mora, Džonija, skijanja, Zabranjenog pušenja...", kazao je Karajlić nastavljajući pričati o tome koliko je u glavnom gradu Bosne i Hercegovine ostalo onog prijeratnog duha Sarajeva:

"Sarajevo je imalo dramatičan kulturni i sportski napredak krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih. Očigledno da je partijski bilo odlučeno da se sredina, kako su oni to govorili, kulturno uzdigne i građenjem Skenderije, organizovanjem stabilnih prvoligaša u fudbalu i košarci i činjenicom da su na mjestima urednika na televiziji bili ljudi koji su zahtijevali od rock grupa autorski pristup muzici, rezultiralo je eksplozijom na svim poljima.

Bosna je postala prvak Evrope u košarci, Željo se motao po evropskim kupovima, muzika je preko "Indeksa" i "Bijelog dugmeta" postala zaštitni znak grada i dominantna kategorija u cijeloj Jugoslaviji i pored toga što su Zagreb i naročito Beograd bili kudikamo organizovanije i zrelije sredine. Interesantno je da su noseće ličnosti eksplozije sarajevske rock škole bili uglavnom sinovi oficira i prosvjetnih radnika, dakle stabilna srednja klasa, rođena poslije drugog rata, rasterećena naslaga prošlosti koje u tom gradu žive vijekovima i koje s vremena na vrijeme izađu na površinu i naprave pustoš oko sebe. U takvom ambijentu zaista je bilo logično da čovjek pomisli da taj grad ima specifičan duh i neku čaroliju koju ne krasi nijedan drugi grad.

Čarolija i duh, nažalost, brzo nestanu kada na teren istrče nacionalni problemi koji su na ovom tlu dominantni vijekovima. Momci dosta ste svirali, vratimo se realnosti. To je slogan koji mi je gospodin 'Rat' devedesetih šapnuo na uho", istakao je frontmen grupe 'Zabranjeno pušenje'.

Kada su Nadrealisti u pitanju, Karajlić kaže kako i sada s radošću pronađe na YouTubeu poneki skeč, te se slatko nasmije pokušavajući se prisjetititi kad i gdje je taj skeč snimljen. Na sve to gleda s dozom nostalgije, te kako kaže, što je stariji prisjeća se sve više detalja iz tog vremena.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: