Tajči za Klix.ba: Sjećam se osmijeha, pisama, ispruženih ruku fanova, ali i samoće
Tajči Cameron, kako se danas zove, na vrhuncu karijere 1992. godine napustila je rodnu Hrvatsku i otišla u Sjedinjene Američke Države gdje se nastavila muzički usavršavati. Uspješnu karijeru izgradila je autorskom muzikom duhovnog sadržaja. Udala se za producenta Matthewa Camerona sa kojim ima trojicu sinova. Svojevremeno su zajedno pokrenuli dječije pozorište.
Autorica je emisije "Waking Up in America" kojom želi potaknuti ljude da se probude i počnu živjeti kao aktivni sudionici i sukreatori svog života. Kroz razgovore s ljudima o naizgled bezizlaznim trenucima, preprekama i izazovima pokušava im objasniti da je uspjeh moguć upornošću, rizikom, samoinicijativom, buđenjem, prihvatanjem neuspjeha, ponovnim dizanjem i hrabrošću. U tome je vodi vlastiti primjer bijega iz svijeta u kojem su od nje željeli napraviti "lutkicu" i njome upravljati.
"Emisija 'Waking Up in America' je dio većeg projekta 'Waking Up Revolution' koji je još uvijek u početnoj fazi. S obzirom na to, veoma sam zadovoljna i sadržajem koji smo uspjeli do sada prezentirati i reakcijama gledatelja. Druga sezona koja je završila 2015. imala je 34 epizode i dvije specijalne emisije - za Dan zahvalnosti i Božić. Mala smo ekipa, nemamo stalne sponzore, medijske kuće, čak ni finansijsku potporu, a svejedno smo se upustili u taj projekt", kazala nam je Tajči.
Ulaganje u sebe za inspirisanje i osnaživanje drugih
Ova inspirativna 45-godišnjakinja za koju kažu da je dotakla srca hiljada ljudi, kako onih iz malih sredina, tako i publike u velikim gradskim arenama, ističe da joj je važno slušati reakcije i potrebe ljudi koje želi inspirisati i osnažiti.
"Revolucija buđenja je zamišljena kao platforma koja nudi inspiraciju (priče ljudi koji su se 'probudili' i napravili promjene potrebne da postignu ono što žele), aktivaciju (iz vlastitog iskustva znam da inspiracija bez akcije nije dovoljna za životne promjene jer sama vjera bez akcije ne donosi rezultate), te prezentacije, seminare i muzičke događaje kojima stvaramo mrežu osviještenih, probuđenih", objasnila je Tajči koja je ljetos završila kurs za holističkog (sveobuhvatnog) trenera životnih vještina, te nekoliko kurseva na polju duhovnosti i vlastitog napretka.
Kaže da joj je protekla godina bila veoma uspješna na svim poljima, a da će 2016. biti "godina optimizacije uz manje distrakcija, čišćenje nepotrebnog i fokusiranje na potpuno prisustvo u svakom trenutku - privatno i profesionalno".
"Planiram objaviti prvu knjigu - svezak eseja iz druge sezone emisije, producirati sljedeću sezonu od 24 emisije i početi online kurseve. Uz to nastavljam 'uobičajeno' - pisanje pjesama, kolumne za Huffington Post, koncerte i rad na svojim memoarima".
Status pop zvijezde nije joj donio sreću
Tajči ima armiju fanova iz SAD-a, našeg regiona, ali i iz drugih dijelova svijeta, a posebno veliku radost pričinjava joj pjevanje "staroj" publici.
"Ti susreti su više od koncerta, više od pjesama koje nas vežu. U tim susretima dogodi se puno 'buđenja', oni su nam prilika da se podsjetimo i oživimo neke osjećaje koji su iza nas, a koji su nas sve formirali na određeni način. I da jedni druge podržimo da budemo još jači, optimističniji, da vjerujemo u dobro i u ljubav", kazala je Tajči u razgovoru za Klix.ba.
Ona je prije više od dvije decenije ove prostore i napustila jer se nije osjećala ispunjeno. Sva slava nakon pjesme "Hajde da ludujemo" sa stotinama hiljada prodatih primjeraka prvog albuma nisu joj donijeli pravu sreću i duhovni mir. Borila se i sa depresijom i dugo željela da je domaća publika doživi u nekom drugom svjetlu.
Na pitanje kakva sjećanja nosi na period velike popularnosti, odgovorila je: "Nakon dva desetljeća sjećam se samo lijepih stvari. Sjećam se djece s velikim osmijesima na licu i ispruženih ruku publike na koncertima. Sjećam se crteža i pisama koje sam primala, krasnih druženja s prijateljima i ekipom. Sjećam se emisija, snimanja ploča i intervjua... Sjećam se samoće i tuge što nisam mogla odgovoriti fanovima. Sjećam se osjećaja da me zapravo ne poznaju onakvu kakva sam bila u duši i što sam željela podijeliti s njima".
Bilo je govora o novom duetu sa Harijem
Njen duet sa Harijem Varešanovićem "Sedamnaest mi je godina" doživio je nevjerovatnu popularnost. Pjesma je prodata u više od 400.000 primjeraka, a Tajči sa sjetom priča o tom vremenu.
"Pokojni hrvatski kompozitor Vili Čaklec me je predložio Hariju Varešanoviću za taj duet. Bila je lijepa saradnja, iako je bilo teških momenata. Svi smo bili mladi, ja sam bila mlada djevojka bez straha", ispričala je i otkrila da je Harija srela prije nekoliko godina i da su oboje imali lijepe uspomene i poštovanje jedno prema drugom, što je najvažnije.
"Bilo je govora o novom duetu, ali ja u to vrijeme nisam bila u mogućnosti ostvariti svoj dio", otkrila je.
Nekadašnja učesnica Eurosonga, koja je 1990. godine pred domaćom publikom u Zagrebu osvojila sedmo mjesto, ističe da u posljednje vrijeme iz daleke Amerike sa dozom nostalgije prati dešavanja na ovom takmičenju i da joj se svake godine svidi nekoliko pjesama.
"Eurosong doživljavam kao nešto predivno - pokušaj da se ujedinimo kroz muziku, da barem na kratko zaboravimo političke i ekonomske probleme", izjavila je.
Mladima koji su na putu pronalaska onoga što ih u životu ispunjava na kraju je poručila: "Važno je znati ko smo prije nego što se upustimo u karijere koje nas lako mogu 'određivati' i 'definirati.' I kao umjetnica i poduzetnica s iskustvom, ali i kao majka tri sina (Dante 15, Evan 13 i Blas 10) zaista želim naglasiti da je taj rad na sebi najvažniji. Živimo u vremenu kada smo rastrgani na sve strane, kad su nam sve informacije dostupne, kad želimo puno postići i naučiti u malo vremena, ali škole, mediji, poslovni tečajevi, čak i religijske institucije sve manje nas uče kako spoznati sebe, kako se izgraditi u osobu koja živi iz duše, a ne koja samo površno reagira na okolinu. Kad spoznamo sebe i osvijestimo svoj smisao, tada postajemo sigurni u sebe i sposobni uvidjeti potrebe drugih. Tada postajemo manje izloženi nepravdama, iskorištavanju, manipulaciji i otporniji na emotivne udarce, padove i razočarenja. To je svrha 'buđenja'".
