Muzika
26

Sejo Sekson za Klix.ba: Muzika ne može da promijeni svijet, ali može čovjeku da spasi život

Piše: M. R.
Sarajevska grupa Zabranjeno pušenje, nastupit će večeras na banjalučkoj tvrđavi Kastel u sklopu Fresh Wave festivala. Frontmen grupe Davor Sučić, poznatiji kao Sejo Sekson, ispričao nam je između ostalog, kako su izgledali njihovi počeci, kakva je njegova slika o današnjoj rock sceni, te koji su budući planovi Zabranjenog pušenja.

Kakva je rok scena u BiH u odnosu na prije kada ste tek počinjali?

Danas je bolje, profesionalnije, kvalitetnije sa boljom opremom i velikim mogućnostima. Putem interneta možete da prezentujete muziku, to je sreća u ovim našim feudalnim odnosima, pogotovo u nekoj kulturnoj politici i toj nekoj zatvorenosti, jako je teško mladim ljudima da uspiju. Paradoks je koliko uz sve te mogućnosti koje su bolje i uz sav taj kvalitet koji postoji, mi u državi nemamo nijednog pravog promotera mladih bendova, ne postoji neki sistem kojim bi oni išli korak po korak. Samo neko kao Dubioza kolektiv, Letu Štuke i Hladno pivo uspije i uz tu njihovu upornost čuje se za njih, ali tek kad imaju 40, što je potpuna ludost koliko su to kvalitetni umjetnici. Ne bih bio u koži ovih mladih bendova, čeka ih ozbiljno kopanje u ovoj atmosferi nezainteresovanosti ne samo za rock ’n’ roll, nego i za muzeje, za pozorišta i kulturu uopšte. Ne bih htio nikoga da obeshrabrim, ali svaka čast ljudima koji danas pokušavaju u ovom poslu naći svoj hljeb.

Može li onda jedan mladi rok bend ovdje uspjeti i šta je potrebno za to?

Može, ali ono što su rekli AC/DC, u Bosni je stvarno „long way to the top, if you wanna rock ’n’ roll“, jer ovdje je rok nepoželjna stvar, ali rok muzika povezuje mlade ljude, povezuje region, rok govori na jedan pošten i kvalitetan način o našem svijetu, životima i stvarnosti, rok muzika je danas nažalost nepoželjnija nego ikada. U ovom poslu uspijevaju samo najuporniji.

Tekstovi Zabranjenog pušenja su dosta politički orijentisani, recite nam je li narod u BiH dovoljno politički sazrio, treba li mu buđenje?

U svakom slučaju potrebno je da pričamo o tome. Muzika ne može da promijeni svijet, ali može da čovjeku spasi život, da mu učini život dostojanstvenim, jer ako ništa pokušao je, rekao je, komunicirao je, a to je ono što muzika može, ostavi ti dušu zadovoljnom, promijeniti ne može ništa, ali može čovjeka spasiti u tom nekom duhovnom smislu, da ne pošizi totalno.

Koju muziku najviše privatno slušate?

Ja slušam sve, svaka muzika ima svoj trenutak. Ujutro slušam Mostar sevdah, slušam neke bendove kao što je Madredeus ili Hanku Paldum, neke stare snimke, kad vozim automobil volim slušati metal, neki rock klasični, volim čuti dobar bend koji je u eksperimentu koji ima svoj poseban pristup kao što je Manic Street Preachers, Queens of the Stone Age, neke ljude koji imaju želju da istraže taj rok dalje, a opet ujutro slušam narodnjake kao i svi.

Kada ste počinjali da se bavite muzikom, ko Vam je tada bio uzor?

Mi smo kompletno koševska raja odrasla na samo dvije stvari, Branko Ćopić je naš bukvar, a reggae nam je bila Desanka Maksimović. To je neka naša škola i Johnny Štulić naravno, a Pušenje se oslanja na neku priču,kao što su Bora Čorba, Balašević, mi smo voljeli te takve autore, koji su imali priče, koji su znali ispričati mali film u jednoj pjesmi, "Boža zvani Pub", recimo.

Kakva je uloga medija u promovisanju muzičke scene?

Mediji su privatni i nemaju nikakvu ulogu u promovisanju roka, mi smo odavno odustali od medija i tog načina promovisanja, izdajemo CD i besplatno promovišemo preko interneta, on je naš spas, otok slobode. Ustvari u cijeloj ovoj priči koja se danas zove neka Estrada, nemamo oslonac u novinama, tu su već interesi privatni, radio i novine su potplaćene da vrte šta im se naredi, a internet je po meni ostao najrelevantniji izvor informacija. Kada bih se oslonio na radio ne bih imao sliku šta se u nekoj Banjoj Luci ili Zagrebu radi. Znam kada sam iz rata prvi put otišao u neku drugu državu, mislio sam da je najpopularniji Sandi Cenov, nisam uopšte znao da postoji Hladno Pivo, niko ih nije promovisao prva tri mjeseca mog boravka tamo.

Toliko je nastupa iza Vas, koji najviše pamtite?

Pa eto, recimo nastup u Banjoj Luci prošli put kada nisam imao potrebe da pjevam, kada sam izgledao kao turista na svom koncertu. Tu je Beer Fest u Beogradu i naravno svaki koncert u Sarajevu je uzbudljiv, jer je tu najteža kritika, najteže je u svom selu biti prorok, ali Beer Fest prije dvije godine, to čovjek rijetko vidi, 150 hiljada ljudi na jednom mjestu, to je čak i kad bend ima ovoliku kilometražu rijetka pojava.

Koji su budući planovi Zabranjenog pušenja?

Muziku nećemo raditi sljedećih godinu dana, jer smo prošle godine proveli dosta vremena u studiju, radili smo "Zemlju kestena", predstavu u Tuzli "Big sister", pa smo završili Arabeske, prošla godina je stvarno bila radna. Sad smo krenuli na ovu ljetnu turneju, krenulo je i Sunce pa sve se čini nekako dobro, ponovo smo na cesti, "Šeki is on the road again", to je naša! Poslije naravno idemo još, radimo dalje, angažovat ćemo se i oko spota za album "Radovi na cesti", bit će spot za pjesmu "Reci da", trebali bi početi polovinom septembra raditi, tako da će nam to pored koncerata biti neki budući radovi.