Toma Zdravković nije samo komponovao i izvodio svoje pjesme, on ih je živio, i zbog toga je bio i ostao jedinstven. Tekstove sjetnih pjesama, koje govore o neuzvraćenim ljubavima i patnjama, uglavnom je pisao sam, a većina tih pjesama su autobiografske.
Rođen je 1938. godine kod Leskovca u siromašnoj višečlanoj porodici. Karijeru je počeo pjevajući po leskovačkim kafanama. Mršav i neugledan, nije, govorili su mu, ličio na budućeg pjevača. No, njegov glas je bio poput opijuma za publiku.
Široj javnosti predstavila ga je Silvana Armenulić omogućivši mu da nastupa na njenim koncertima. On joj je zauzvrat poklonio pjesmu "Šta će mi život bez tebe dragi".
Bila mu je to odskočna daska, ali Tomi nije puno trebalo da ubrzo postane jedan od najpoznatijih pjevača bivše Jugoslavije.
Često je dolazio u Sarajevo i volio ga. Volio ga, kako je govorio, zbog njegovih mangupa. Sarajevu je posvetio i pjesmu "Osmice".
Iza njega su ostali nezaboravni hitovi poput "Da l’ je moguće", "Danka", "Dotak’o sam dno života", "Kafana je moja sudbina", "Prokleta nedelja", "Jelena", "Za Ljiljanu" i mnoge druge, koje se i danas pjevaju.
Osim kafane i pjesme, volio je žene i kocku. Zaljubljivao se i trošio nemilice. Sve to obilježilo je njegov boemski život koji je prekinut u 53. godini.
Lepa Brena u dobrom raspoloženju stigla u Sarajevo kako bi obavila probe za spektakl u Zetri
