Mario Knezović o ulozi oca: Bavim se nekim novim bićima za koja sam odgovoran
Momci iz Zostera posjećuju brojne gradove u Srbiji, Hrvatskoj i BiH, a protekli period su obilježili koncerti u Stocu, Beogradu, Vitezu i Kragujevcu na festivalu Arsenal.
U Sarajevu ćemo ih gledati 14. jula kada će nastupiti na Sarajevo Beer Festivalu, a nakon toga slijede nastupi u Tivtu, Šipovu, Vrnjačkoj Banji, Srebrenici i na Bjelašnici.
Knezović otkriva kako je publika zadovoljna njihovim posljednjim albumom i pjesmama koje rado pjevaju na koncertima te smatra kako su one na pravi način došle do ljudi.
Ističe kako trenutno ima puno obaveza, ali najviše vremena provodi s porodicom. Mario je prije nepune dvije godine dobio kćerke blizanke i kaže kako je trenutno najviše posvećen njima.
"Život mi se promijenio, nemam puno vremena za sebe i to mi je i drago. Bavim se nekim novim bićima koja su tu, koja treba presvući, nahraniti... U tom nekom ideološkom smislu se nisam mnogo promijenio, promijenio sam samo tačku gledišta. Prije u suštini nisam bio odgovoran za bilo koga, a sad imam odgovornost, ja idem u zatvor zbog njih, ako nešto nije uredu", kaže Mario kroz smijeh i dodaje: "Ali to je sve ok, sve u svoje vrijeme. I nas je neko rodio".
Kaže kako se s jedne strane distancira od negativnih pojava u društvu te se trudi fokusirati na pozitivne priče.
"Mi nikad nismo bili neki pretjerani kritičari društva, više smo tu da preispitujemo neke stvari, kako bi se neko od nas ponašao u određenim životnim situacijama. Zanimljivo je kako se ponašaju ti likovi iz naših pjesama u nekim situacijama koje im mi dajemo te kako se to može posmatrati iz više uglova. Mi ne donosimo nikakve sudove", kaže Mario i navodi primjer pjesme "Gavrilo".
Pjesma "Gavrilo" pruža mogućnost interpretacije i ostavlja slušatelju prostor za različita mišljenja o tome da li je on bio heroj ili terorista.
"Ideja je bila izbanalizirati stvari, prikazati nešto što se dogodilo prije 100 godina, o čemu se danas s jednakom strašću raspravlja, a što je ustvari nebitno. I da je bio i da nije bio uopće nije bitno danas, to je izmišljena pseudohistorijska pjesma u kojoj pjevamo o njegovom odlasku u nepovrat. To je taj jedan ljudski usud koji je univerzalan za sve i to je ono što je nas zanimalo".
Na upit o tome kako izgleda proces nastajanja novih pjesama, Knezović pojašnjava:
"Kombiniram, nekad ciljano sjednem da napišem novu stvar, nekad su to neke skice koje vrtim, odbacujem, dobacujem... to je jedan stalni proces koji se dešava u mojoj glavi, nekad je intenzivniji, nekad ne, u ovisnosti od obaveza koje imam".
Na upit o tome smatra li da inspiracija vremenom nestaje, kao i ljudska potreba da se pita i uvijek iznova preispituje, Knezović odgovara:
"Naravno da da, zato to i jeste jedan mukotrpan proces, stalno tražiti razloge zašto stvaraš muziku. Zato mi i nemamo puno albuma, već svega četiri u 15 godina i to jeste jedno rađanje. Mi stvarno radimo albume da ostanu iza nas, kao neki zapis u vremenu. Ne znam gdje će nas odvesti, ali u tome i jeste ljepota. Da je sve tako predvidivo, onda ne bi bilo zanimljivo".
