Ljude koji se nikad ne bi upoznali da nije Balaševića veže vječna ljubav

Balašević - sinonim za ljubav

"Đorđe Balašević – to je ime koje me asocira na prijatelje, na sve lijepe trenutke, suze i smijeh. Odrastala sam uz njegovu muziku, uzimala kasete od roditelja, presnimavala s jedne na drugu, slušala, prošla prva zaljubljivanja uz srceparajuće stihove prepoznavajući svaki ljubavni brodolom u njima", kazala je za Klix.ba Tina Franković-Međurečan iz Makarske. Na prvom koncertu je bila u Sloveniji.

"U Zagrebu sam upoznala odličnu ekipu, valjda se mi koji volimo Balaševića odmah prepoznamo, kao neka čudna enrgija, i tako smo otišli na koncert u Sloveniju. Sjećam se punog autobusa, dečka s gitarom i pozdrava 'Dobra večer Zagrebe' u srcu Sovenije", ispričala je Tina, dodavši da su tako počele njene putešestvije po koncertima – u Puli, Zagrebu, Mariboru, Ljubljani, Beču, Sarajevu, Splitu, Beogradu, Mostaru...

Njena ekipa iz Makarske, koja se još naziva i Makarska mornarica, posljednjh godina ide na sve koncerte Balaševića, a prepoznatljivi su po mornarskim majicama i transparentu koji uvijek nose.

Kad rijetki pronađu rijetke

"U današnje vrijeme savremenih tehnologija našli smo one rijetke, s kojima se nikad u životu nismo upoznali, a znali smo se. Kada stignemo u neki grad, na koncert, uvijek nas zaustavljaju, pozdravljaju, pa se grlimo, pjevamo i družimo se, a te veze su neraskidive. Među nama koji volimo Balaševića nema granica, nema država - mi smo država u državi. Nekome ko ne razumije Balaševića i ne voli njegove pjesme mi i ne možemo objasniti tu ljubav i prijateljstva, osmijehe i suze, i te prejake emocije. Rastanemo se nakon svakog koncerta, ali do onog idućeg nam ostaje to što se volimo“, kazala je Tina uz osmijeh.

Pavle Ole Jeličić je iz Rame. Muziku Đorđa Balaševića je počeo slušati prije 15 godina, kada mu je brat donio prvu kasetu Panonskog mornara. Na prvi koncert je otišao 2009. godine u Kerempuh u Zagreb.

"Moje dotadašnje razmišljanje o tom čovjeku bilo je smiješno i površno. Tu se mijenja sve, razmišljanje o njemu kao čovjeku i kao autoru, o njegovim pjesmama, pričama... baš svemu. Tu noć me definitivno kupio za sva vremena. Osoba koja nam je pronašla karte i s kojom sam proveo večer u Kerempuhu zove se Ivana, mada smo danas na različitim stranama svijeta, zna da zauvijek ima veliko hvala od mene", kazao je Jeličić.

Nakon toga nastavio je "pratiti" Đoleta i ići na koncerte. Kako je istakao, jedan od koncerata koji mu je ostao u veoma lijepom sjećanju je koncert u Sarajevu.

"U Sarajevu sam proširio krug prijatelja koje susrećem na koncertima, neke sam već znao preko stranice Najljepši Đoletovi stihovi, a neke sam susreo tih dana i postali su dio družine. Ne mogu da ne spomenem Sandru, s kojom sam se sreo u Sarajevu kod Vječne vatre, i od tada smo nerazdvojna klapa. Na koncerte u Opatiju, Novi Sad, Beograd, Slavonski Brod... nisam mogao otići, ali me veseli činjenica da sam bio rado pozivan u sve te gradove", rekao je Pavle.

Prve karte i prve ljubavi

Adnan Kukuruzović je frontmen benda Tajni gaz iz Sarajeva, koji svira pjesme Balaševića. Ujedno, Adnan organizuje odlaske na Balaševićeve koncerte, bez obzira na to gdje se održavaju. Transparent "Tajni gaz Sarajevo" vijorio se u brojnim gradovima, a Đole ga uvijek primijeti, pozdravi drage Sarajlije i posveti im pjesmu "Sevdalinka" - i u Slavonskom Brodu, i Podgorici, Beogradu, Sarajevu, Mostaru...

"Prvi put sam na koncert Balaševića otišao 1998. godine. Moja tadašnja djevojka i ja poranimo i već oko tri sata ujutro stignemo pred UNIS, "da uhvatimo red", a kasnije saznamo da smo mi došli tu da formiramo red. Prodaja je bila ograničena na četiri karte po osobi. Uvjek sa ponosom kažem da sam kupio prvu kartu za Prvi Balaševićev poslijeratni koncert", rekao je Adnan za Klix.ba.

Zahvaljujući koncertima koje organizuje upoznao je brojne ljude koji vole velikog kantautora i stekao prijatelje u brojnim gradovima, ali ipak, kako je istakao, najsretniji je kada nekome pomogne da ode na svoj prvi koncert Balaševića.

"Ne znaš ti šta znači..."

Elvir Zuparević iz Viteza, poznat i kao Čovek s mesecom u očima, bio je na devet koncerata Đorđa Balaševića, a prvi je bio u Pucarevu, gradu koji se danas ne može naći ni na jednoj geografskoj karti (današnji Novi Travnik).

"Kako pričati o ljudima koje sam upoznao, kako ispričati priču o više od 300 ljudi koji su ušli u moj život, tiho, kao prva ljubav i ostali tu zauvjek, u mom srcu. Često su me pitali zašto toliko volim Balaševića. Ne, prestar sam ja da bih imao idola. Volim sve ovo što mi je poklonio, a da ni svjestan nije toga. Doveo mi je u život ljude bez kojih je moj dan nezamisliv, odveo me u gradove za koje sam čuo samo na časovima geografije. Ne zna Đole kako zvuči Sevdalinka, Galicija, Djevojka sa čardaš nogama, Bože Bože, kada oko tebe stoje Adnan, ekipa iz Tajnog gaza, Pavle, Tanja, Sandra, Tina, Elvira, Arman, Nataša, Marijana... Ne zna kakav je osjećaj kad čuješ taktove neke pjesme i odmah pomisliš na blisku osobu koja tu pjesmu voli, ne zna on kako zvuči kad na Trgu Slobode jedna predivna djevojka iz Novog Sada kaže: Đole, kad umreš, za ovaj koncert ću ti dići spomenik jer si mi doveo druga, kada te u Novom Sadu, Sarajevu, Mostaru, Beogradu, Podgorici... prepoznaju osobe čija imena znaš samo sa Facebooka, ali ih poznaješ, zagrle te i izljube kao svog najrođenijeg i kad vidiš sreću u očima onih koji vide crnu majicu sa natpisom Čovek s mesecom u očima, koja se oblači samo za Đoletove koncerte...", rekao je on.

Ljubav koja ne poznaje granice, naciju, vjeru...

Istakao je da Balašević možda i ne zna da je stvorio "pokret ljudi" koji nemaju boju, grb, naciju već samo jedno veliko srce čisto i iskreno.

"Na koncerte već odavno ne idem radi Balaševića, odslušao sam sigurno sve njegove pjesme uživo, znam sve njegove riječi napamet, svaku šalu, biser, sve verzije citata iz Provincijalke, D-molla... Ne, ja na koncerte isključivo idem zbog svojih prijatelja, koji su u moje srce ušli zahvaljujući Đoletovim pjesmama, a sa koncerata odlazim u nadi da možda ipak srest ćemo se još, u nekom drugom gradu, na nekoj novoj predstavi", kazao je Elvir.

Peko Petijević iz Herceg Novog počeo je slušati Balaševića još u djetinjstvu, i kad je tužan i kad je sretan.

"Ljude koje sam upoznao na koncertima smatram svojima, rijetkom sortom. Kada se sretnemo imam osjećaj da se poznajemo cijeli život jer mi smo kanda ista banda", kazao je Petijević.

U iščekivanju "cirkusa"

Zajednica ljubitelja djela Đorđa Balaševića na Facebooku broji nekoliko desetaka hiljada ljudi iz zemalja cijele bivše Jugoslavije. Susreću se na koncertima, druže i dijele emocije, sklapaju divna prijateljstva koja vječno traju, posjećuju jedni druge, a mnogi su pronašli i svoje životne saputnike na nekom od koncerata.

Iako brojni muzičari iz zemalja bivše Jugoslavije imaju svoje fan klubove, čini se da je Balaševićev najveći, odnosno najrasprostaranjeniji. Kada Đole nema koncerata, oni se okupljaju i na svirkama nekoliko tribute bendova.

"Znamo da ćemo se vidjeti u nekom gradu, na nekoj 'predstavi', a sve koji dijele iste osjećaje kao i mi pozivamo da nam se pridruže", poručili su Đoletovi fanovi.

Podsjetimo, Balašević je 5. jula održao koncert u Mostaru na kojem je prisustvovalo nekoliko hiljada fanova - Mostaraca, ali i onih iz brojnih gradova BiH, Hrvatske, Srbije, Crne Gore...