Koncert u Kamernom 55
3

Kornelije Kovač proslavio 50 godina rada

FENA
Kornelije Kovač
Pedeset godina u muzici obilježio je pred velikim brojem prijatelja i poštovalaca, kompozitor, pijanista i aranžer Kornelije Kovač, jedan od najpopularnijih i pop-rok muzičara s ex-jugoslavenskih prostora.

Kamerni teatar 55 bio je ispunjen do posljednjeg mjesta, a Kovač je pet decenija u muzici obilježio multimedijalnim događajem u čijoj realizaciji su mu pomogli solisti raznih generacija Aida Mušanović, Maya Sar, Jasna Gospić, Kemal Monteno, Dalal Midhat, Mirza Selimović, Brano Likić, Gagi Danilović i Sabahudin Kurt kao i glumci koji su čitali Kovačeva pisana ostvarenja.

Program je otvorio Kovač koji je zahvalivši se publici prvo čestitao Dan državnosti BiH, a potom i predstavio kompozicije koje je ranije pisao i koje su rjeđe izvođene te manje poznate bh. publici.

Govorio je o muzici posebno instrumentalnoj koju veoma poštuje, a izdao je i nekoliko albuma instrumentalne muzike te o saradnji sa solistima jer je upravo najveći uspjeh u svojoj karijeri doživio u instrumentalno-vokalnoj muzici.

"Pored muzike tražio sam i neke druge vidove kreativnosti. Nisam znao da li ću slikati ili pisati, ali zaustavio sam se na pisanju. Ponekad sam vodio dnevnik, nešto zapišem noću iz prošlosti, a sve to vezalo me za papir i shvatio da su to novi izvori", kazao je večeras Kovač.

Kaže da muzika ima tonove, akorde, melodije, ritmove, a "papir trpi sve i više od toga", te iako se ne smatra velikim književnikom ipak je ponosan što ne piše jeftine ljubavne romane.

Predstavio je i stoga svoje tri knjige "Tanke dirke" koja govori o njegovom gastarbajterskom radu u Španiji, "Falko i druge priče" i "Fusnota", a iz ovih knjiga glumci Boris Ler i Maja Izetbegović su čitati odlomke.

Prisjetio se da je upravo na sceni Kamernog teatra 55 svirao koncerte s jazz ansamblom 1964. godine.

Kornelije Kovač bio je član "Indexa" od 1966. godine, dok 1968. u Beogradu osniva Korni grupu koja je 1974. predstavljala Jugoslaviju s pjesmom "Moja generacija" na izboru pjesme Evrovizije. Nakon sedam godina rada tokom kojih je Korni grupa dostigla kultni status u Jugoslaviji, skupina se raspada i Kornelije Kovač počinje pisati za druge izvođače, a posebno za Zdravka Čolića.