"Kada ostarimo svirat ćemo i baviti se uzgojem hrane"
Aleksandar Samardžija Masa, muzikotvorac i tekstopisac, i Almir Lemeš Meša, ponovo su na okupu, a tu je i novi član benda – basista Vučko. Nakon deset godina, tačnije od objavljivanja virtuelnog albuma "Under the nails", vraćaju se na scenu. Mnogi od vas se sjećaju kako je taj album urađen… Masa je živio u Pragu, a Meša u Melbourneu. Našli su se zahvaljujući internetu i jedan drugom su pjesme i snimke slali preko e-maila i MSN-a... Trajalo je to tada dugo, bilo je to vrijeme dial-up konekcije, ali bili su uporni i uspjeli su.
Sada je Masa u Beogradu, kako kaže, čuva kćerku, a Meša je u Sarajevu, radi na novom albumu. U ekskluzivnom intervjuu za Sarajevo-x.com Almir Lemeš govori o grupi "Major", o nekadašnjim vremenima, sadašnjoj muzičkoj sceni, albumu koji pripremaju, godinama koje su ostavili iza sebe i godinama koje dolaze...
Na scenu se vraćate nakon deset godina, uporno i tvrdoglavo nastavljate živjeti san koji vam je rat prekinuo. Možete li čitaocima portala Sarajevo-x.com reći nešto više o tome gdje su sada članovi grupe "Major", šta radite i kako je došlo do toga da počnete rad na novom projektu – albumu "Pregršt snova"?
Od starih članova ostali smo samo Masa i ja, ostali su rasuti po svijetu. Masa sve ove godine nije ni prestao praviti pjesme, a kada sam ja početkom ove godine došao u Sarajevo nagovorio sam ga da snimimo novi album, što bi jedan naš drug rekao, "da se to malo makne od onih sviranja po dernecima". Sa nama je sada i beogradski basista Vučko (ex-Eyesburn) i svi mi živimo od nekih drugih poslova, tako da nam je "Major" "najvažnija sporedna stvar na svijetu".
Uradili ste i najavni singl "Metar" i sudeći po tome što smo čuli, ostali ste dosljedni svom stilu. Kako je tekao rad na novom albumu, koliko novih pjesama možemo očekivati i najvažnije – kada planirate objaviti album?
"Pregršt snova“ ima jedanaest pjesama koje su evoluirale u Masinoj glavi zadnjih nekoliko godina i bit će objavljen na našoj zvaničnoj stranici www.grupamajor.com 1. septembra kao besplatan download, a za one koji misle da to nešto vrijedi bit će i link za ostavljanje donacija. Materijal je sniman u Beogradu u studiju kLODOVIK u maju i junu ove godine. Bojali smo se da nakon ove vremenske distance nećemo moći izvući iz nas onu energiju koja nas je nekad krasila, ali je ispalo i bolje nego što smo se nadali. Ja živim u Australiji već nekih 13-14 godina i sve to vrijeme sam iz daljine u medijima pratio našu generaciju koja je nikla iz pepela i koja je sada i mainstream i underground muzičke scene regiona i valjda je tako i u meni narasla ta želja da se vratimo i ponovo nađemo svoje mjesto pod suncem.
Kada možemo očekivati koncert grupe Major, spremate li neku turneju?
Rano je o turneji pričati, mada koncert u Sarajevu svakako planiramo napraviti. Šta će biti poslije, ne znam, sve zavisi kako nas publika primi, mada jedno je sigurno - svirat ćemo dok ne umremo. I kada ostarimo i jednom se prestanemo pojavljivati u javnosti, preselit ćemo negdje u prirodu, okružiti se dobermanima, snimati pjesme i baviti se uzgojem hrane.
Vaše stare pjesme, pogotovo s prvog albuma "Son late zigi daj", i danas se vrte na radiostanicama. Ljudi vas pamte po pjesmama "Druže majore", "U modrim očima", "Noć u Lisabonu"… I nakon svih tih godina ostali ste dosljedni svom stilu. Kakva su sada vaša očekivanja, mislite li da i dalje ima publike koja zna cijeniti muziku koju je donio novi jugoslavenski val?
Tu i tamo dobijem feedback od ljudi sa medija, uglavnom radiostanica, kako se to sve ove godine i dalje pušta, što je, naravno, pozitivno, mada ja ne bih volio puno vezivati stari "Major" i novi "Major" i živjeti od prošlosti i uspomena. Tu je novi album, prvi komentari kažu da smo sada žešći nego prije, što nam u ovim godinama, naravno, godi.
Vaše mišljenje o trenutnoj sceni? Kakvi su današnji bendovi i kako je nekada bilo raditi i snimati, a kako je to danas?
Trenutna scena je proizvod današnjeg društva i reakcija na postojeće stanje. Neko površno slušanje našeg novog albuma može ostaviti sliku angažovanosti, međutim, baš suprotno, ono što novi album govori je da ako kao jedinka sam nisi u stanju da se za nešto izboriš, nemoj pokušavati ni u gomili. Piši pjesme koje ne pozivaju ni na šta.
Posljednji CD "Under The Nails" snimili ste 2000. godine i to zahvaljujući internetu. Masa je napisao tekstove, Vi ste ih preveli na engleski i snimili. Možete li nam nešto više ispričati o tome? Kako ste došli na ideju da nakon toliko godina uradite doslovno virtuelni album šaljući pjesme s kraja na kraj svijeta i kako je taj album prihvatila publika?
To je bilo romantično doba sporog interneta i dial-up konekcije u kome smo mi razmjenjivali matrice preko e-maila, downloadirali ih po sat-dva pa nasnimavali muziku u našim spavaćim sobama, rasuti na dva kraja svijeta, on u Pragu, ja u Melburnu. Taj album nije prihvaćen skoro nikako jer ga ni mi nešto nismo gurali, proslijedili smo nešto diskova prijateljima i to je bilo to.
Šta dalje nakon što objavite album. Vraćate li se u Australiju ili…?
Cilj nam je da što više ljudi čuje naše pjesme, a nakon ovog singla, u septembru kada album izađe, snimit ćemo i spot tek da se predstavimo i onoj publici koja ne sluša radio i ne čita web-portale. Nakon te promocije planiramo napraviti jedan koncert, najvjerovatnije u Sarajevu, krajem godine. Još nam samo fali neki opak bubnjar pa da kompletiramo postavu, a nakon toga se vraćam u Australiju.
Skinite pjesmu "Metar" ovdje.
Berguzar Korel svi pamte po ulozi Šeherzade, a nedavno je znatno promijenila izgled
