{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


INTERVJU
/
"Ja sam prvi i jedini pozitivni ratni profiter!"

S
15.12.2009. u 15:59
0
21
"Ja sam prvi i jedini pozitivni ratni profiter!"
0
"Ja sam prvi i jedini pozitivni ratni profiter!"
Nakon što su se posložile impresije sa njihovog posljednjeg sarajevskog nastupa na "Vrlo dobrom festivalu" , razgovarali smo sa frontmanom banda Kultur Shock srđanom Jevđevićem koji je Yu scenu 80-ih obilježio kao Gino Banana. Danas ne želi govoriti o periodu Gina Banane, i kaže kako život ide dalje i treba ga popravljati sad, a ne u 80-im ili 70-im. Razgovarali smo o životu u Americi, njegovom radu na američkim univerzitetima gdje predaje "ritam pozorišta", kulturi u vrijeme rata, komunizmu, anarhiji...
Na "Vrlo dobrom festivalu" u Sarajevu održali ste, prema mnogima, jednu od najboljih svirki i publika vas je odlicno prihvatila. Kakve vi utiske nosite sa posljednje sarajevske svirke?

- Svaka svirka u Sarajevu je drugačija od onog što se logično moze očekivat. Ovo je trebala biti tipicna festivalska ali nije, više je ličila na onu prvu svirku u CDA, samo sa pet puta više ljudi. Mislim da smo i Kultur Shock i Sarajevo, pa i ja lično prošli vrijeme ispitivanja i odmjeravanja. Sad se već dobro znamo i lijepo nam je zajedno. Sarajevo zna da ja nisam nostalgičar i mislim da to poštuje. Život ide dalje i ja se trudim da ga popravim danas, sad. Velika je odgovornost na nama što imamo priliku da se javno izrazimo. Raja ima samo nas kao ventil. Raja nas treba sad, a ne u 80-im i 70-im.

Neki muziku koju svira Kultur Shock definišu kao "mješavinu romske, japanske i tradicionalne balkanske muzike pomiješane sa pankom i metalom". Koliko je ta definicija bliska tome što radite?

- Mi smo zbir osjećanja. Svako osjećanje je predstavljeno muzičkim izrazom - il' ako hoćete stilom. Zato ja ne volim kad nas svrstavaju u Balkan-Ethno bendove - to je samo jedan od kulturnih naboja, ili jedno od oruđa koja nam pomažu da se izrazimo. Kako nad osjećanjima pokatkad ljudi nemaju kontrolu i ne mogu predvidjeti njihova naviranja, tako su i pjesme KS-a nekad nekontrolisane i često nepredvidivo mijenjaju stilove, pa i u istoj kompoziciji.

Veliki broj muzičara na pitanje da svrstaju svoju muziku u neki pravac kažu kako za to i nema potrebe te da postoji samo dobra i loša muzika. Da li su u pravu ili jednostavno ni oni ne znaju šta sviraju pa se brane floskulama?

Ja ne volim ni tu Dobra - Loša muzika definiciju. Ko smo mi da kritikujemo ičiji rad, a pogotovo umjetnički izraz? Trudim se da svačijem izrazu dam onoliko poštovanje i nedodirljivost, koliki zahtjevam prema sopstvenom. Ako postoji podjela, ona je mnogo globalnija i objektivnija od "dobro-loše" podjele. Ja muziku dijelim na onu koja je nastala kao svrha sama sebi, kao energija iz ničega i ono ostalo. Ova prva spada u kategoriju umjetnosti, ova druga u kategoriju vještine. Nad vještinom čovjek ima vlast, nad umjetnošću ne! Energija se ne može uništiti, može samo prelaziti iz jednog stanja u drugo. Kultur Shock nema definiciju. Definisanje muzike i umjetnosti uopste je za novinare, ne za nas. Mi jednostavno sviramo muziku koju volimo i uopste radimo ono sto volimo. Mislim da je pošteno da se ljudi izraze, a da ne moraju odmah to da svrstaju u kategoriju. Mi prvi ne znamo šta sviramo - i da vidim kritičara koji će nam šta reći! Mislim, mogu oni pričat', al' ko će ih slušat'? Njihovo je prošlo. Raja su danas pametnija. Nije ih briga za pametne savjete, ko je dobar a ko nije. Sjećam se nekad, par njih kretena - muzićkih, dramskih i uopšte kritičara - su znali iz puste obijesti uništiti živote talentovanih umjetnika. Srećom gotovo je s tim.

KONZERVATIVCI BI DA IM EMIGRANTI ČISTE WC I ŠUTE

Kultur Shock je sastavljen od muzičara sa svih strana svijeta i svirali ste u svim krajevima svijeta. Postoje li razlike u reakcijama publike zavisno od kraja svijeta u kojem svirate?

U skladu s razlikama u mentalitetima, hladne i vruće zemlje, mogu reći da su reakcije ljudi veoma slične. Ne možeš naravno poredit Švajcarce i Turke kad derneče, Dance i Bugare, New York i Španiju, al' naboj uzbuđenja je većinom blizu maksimuma, u skladu sa svačijim mentalitetom.

Kazali ste u jednom intervjuu da ste „ratni i narodnjački profiter“. Mislite li i danas tako?

Ne znam za ono narodnjački. Kao što već rekoh, naš folk mi je tu da se izrazim kad ničim drugim to nije moguće. To sam radio čitavog života. To svi radimo, kad nas zaboli, kad se sjetimo, kad smo sretni, kad smo tužni. Razlika je samo što ja to ovaj put radim javno. Ratni profiter jesam - prvi i jedini pozitivni. Shvatio sam da je život kratak da bi ga trošio na to da budeš bogat i slavan. Shvatio sam kako je to kad pjevaš pjesmu koja ti lako može biti zadnja. To je bio tako moćan i zarazan osjecaj, da se poslije toga nikad nisam vratio na staro

Iako su svi Amerikanci u biti emigranti, ipak mnogi koji su iz BiH u ratu i nakon rata tamo otišli govore kako doseljenike baš i ne prihvataju raširenih ruku. Kakva su vaša iskustva?

Ma, k'o svuda u svijetu. Konzervativci bi da im emigranti čiste WC i šute, Lijevi su malo bolji, a jadni emigranti šute i rade. Amerikanci su u stvari bolji nego EU. Narod je bolji, al' i guplji i neobrazovaniji, to nažalost ide jedno s drugim.

"ŽRTVA SAM LJUBLJANSKE BANKE"

U jednom intervjuu nazvali ste doseljenike iz ovog dijela svijeta "Kebap döner people". Kad ste došli u Ameriku, da li ste imali sreću odmah se baviti muzikom ili ste radili i neke druge poslove?

Ja sam generalno sretna osoba. Čak i kad mi je bilo teško, nešto sam iz svega naučio. Što nas ne ubije - čini nas jačim. Par godina je bilo čupavo. Ja sam jedna od žrtava Ljubljanske Banke i još ne mogu da vjerujem da su ih pustili da se vrate u Sarajevo, a da im niko bar ne polupa izloge! Sve materijalno što sam imao, izgubio sam 1992. To je strahovit osjećaj moći i slobode. Progledao sam. Ne treba nama sav taj komfor da bi bili sretni. Moj gubitak je bio samo materijalni. Upravo ta spoznaja čini me ratnim profiterom

Da li ste definitivno prestali odgovarati na pitanja iz perioda Gina Banane?

Da

Koliko se današnje vrijeme razlikuje od tadašnjeg? Da li nam je tad zaista bilo toliko bolje, ili je sad toliko loše pa su nam i neka u biti teška vremena u dobrom sjecanju?

Da, bez ikakve dileme bilo nam je puno bolje. Iako nisam nostalgičar - ne mogu lagat'. U cjelovitosti, standard je bio mnogo bolji, al' to nije što mi prvo padne na pamet. Od svega meni najviše fali ljubav. Jedna generalna bezuslovna ljubav, sviju prema svima. Rat je ubio ljubav.

"UMJETNOST JE NAJBOLJA KAD UMJETNICI PATE"

Da li je komunizam definitivno propao?

Komunizam je san. Isto kao i demokratija. Malo ljepši, al' isto nerealan i kao san nije konačan. U realnosti oni na vlasti iskorištavaju one koji za njih rade. Autoriteti nisu društveno opravdani. Ko kome da kaže šta je dobro a šta loše. Ubijte kapitalizam - ubijte novac, pa će vam nestati 98,2 % razloga za kriminal. Umjesto toga mi u strahu da nam treba zaštita od imaginarnog neprijatelja plaćamo policiju da štiti bogate i njihov sistem vrijednosti od nas samih. I Anarhija je san, znam, al' ako ćemo sanjat', hajde da sanjamo lijepe snove i da znamo šta nam je konačni cilj. Vrijeme je da to sebi priznamo da je samo apsolutna sloboda prava sloboda.

Po Americi (bar prema dokumentarcima, filmovima i spotovima) se nerijetko mogu vidjeti likovi koji nose natpis "The End Is Near". da li je po vašem mišljenju kraj svijeta blizu?

Sve je moguće. Ima dosta opasnih dugmadi raznih boja i još više luđaka i fanatika. Upravo ti što nosaju te znakove su njihovi sljedbenici.

U BiH su mnoga pozorišta pred zatvaranjem, repertoari preživjelih pozorišta nikad nisu bili siromašniji, gledaju se serije iz 80-ih, slušaju bandovi iz tog perioda... Da li je moguće da je u ratu bilo bolje kad je kultura u pitanju? Posjećivala nas je Joan Baez, radila se 'Kosa', desio se 'Rock Under The Siege', poslije rata došao U2...

Ja sam se utopistički za vrijeme rata nadao da gradimo kulturnu oazu. Malo rano, znam. Ništa, evo ga opet: moraćemo opet u ilegalu, k'o u ratu. Umjetnost je najbolja kad umjetnici pate. Mi smo mijenjali svijet. Moraćemo raditi bez fondova, bez para. Ne sumnjam da ćemo izdržat'. Govorim u prvom licu jednine iako sam većinom van Sarajeva, al' eto mene nazad čim zatrebam. Pogotovo u pozorište, muzici ide dobro, za sad im ne trebam.



"NE MOGU BEZ STAGEA I ŽIVE SVIRKE"

Da li ste definitivno odustali od izvođenja sarajevske 'Kose' po Americi?

Po Americi da. Al' u Sarajevu...

Možete li nam ukratko pojasniti šta je to 'ritam pozorišta' i gdje sve predajete kao gost-predavač?

Većinom radim na Grcima: Antigona, Medeja, Elektra. Koristim se ritmičkom meditacijom, služeći se većinom udaraljkama, provocirajući fizički kontakt između likova, ne obavezno iz istih tekstova. Druga faza je prolaženje kroz selekciju scena u tom stanju. Cilj je pronaći fizički izraz svoga lika u emocionalno nabijenom tekstu. Sad sam momentalno na Freehold Theatre Lab i Cornish College of Arts. U proteklim godinama, gostovao sam na Denver University, Columbia, University of Washington i na UCLA.

Vidite li se možda i kao stalni predavač, a da u budućnosti budete 'gost muzičar'?

Čisto sumnjam. Ja ne mogu bez žive svirke i stagea uopšte. Ovo pitanje, ili sugestij, na nešto me podsjeća. Da se niste konsultovali s mojom mamom? (smijeh) A, i sve moje bivše supruge bi se složile...

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: