{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Elemental za Mostar Summer Fest: Ponesite dobru volju i bit će nam sjajno

22.5.2015. u 08:37
18
2
Elemental za Mostar Summer Fest: Ponesite dobru volju i bit će nam sjajno
18
S Remi i Shotom iz popularnog hrvatskog benda Elemental Milenko Margeta iz Mostar Summer Festa razgovarao je o počecima, dosadašnjoj karijeri, utjecajima, životu u bendu, aktivizmu, osobnom i društvenom razvoju, ljetu muzici...


Organski zvuk Elementala utjecaj je Rootsa, zar ne? Kako je od trija koji repa nastao Elemental – bend koji svira?

Shot: Pa da, u nekoj našoj životnoj fazi The Roots su imali dosta utjecaja na nas. Bili smo, tamo negdje 1999. ili 2000., u Minhenu na njihovom koncertu i to je imalo na nas neki veliki žbaaam! u glavu kada smo shvatili da hip-hop može biti sviran u potpunosti. Negdje ti ostane i ta vizija, i onda s godinama probaš sastaviti neku prvu postavu pratećeg benda… pa se zatim mijenjaju postave u bendu… vrijeme ide… i u jednom trenutku kada je Ink otišao shvatili smo da baš želimo probati raditi full-time s bendom. I tako je od tročlane postave sve spalo na duo i onda naraslo na sedam članova.

Kada bi današnju poziciju Elementala stavili nasuprot počecima s bendom Young Lordz iz 1995. možete li izvući neku putanju događaja, obrazac po kojem možete kazati "Aha, možemo očekivati da 2025. Elemental bude to i to"?

Shot: Bio sam u Young Lordzima uz Targeta (kasnije Tram 11), Reel Phasta i Psycho DJ Samuraja. To je bilo mlado, ludo i nevino. Bili smo tvrdih glava i punih pubertetskih jaja. Iz te perspektive teško da bi mogli tada pretpostaviti gdje će nas muzika odvesti... i vidi gdje smo dvadeset godina kasnije. Probali smo puno puta predviđati pa nas budućnost uvijek iznenadi.

Uplivi i upijanje raznih žanrova (reggae, rock, dubstep isl.) u Elementalov zvuk tvrde ritam sekcije na koju je naslonjen rap jest prepoznatljivi trademark benda. Što u zadnje vrijeme članovi benda slušaju, a što bi se posljedično moglo osjetiti na novim pjesmama?

Remi: Uh, ja sam se dosta zakačila na neke akustične gitarske bendove, npr. Iron & Wine ubija! Malo Calexica, malo Kendricka Lamara, malo Swansa.... Svega tu ima. Što se tiče ostatka benda, mislim da smo svi u nekim indie/alter vodama, bilo to indie, hip-hop, rock, acoustic, electronic... U biti, slušamo dosta nepoznatih bendova... (smijeh) Što se tiče tekstova, za novi sam album dosta prilagođavala pjesme koje su mi se našle u folderu "Poezija", a koje nisu bile namijenjene za komponovanje, ali su nekako našle svoj instrumental. Vidjet ćemo kako će to publika prihvatiti, ja sam jako zadovoljna, to mi je korak naprijed kao tekstopiscu i pjesnikinji. Što se tiče ostatka benda, mislim da smo se svi još više oslobodili i da je nastupila jedna divna "bol tukija"...

Remi, predsjednica si Glavnog odbora HGU. Kako se snalaziš? Nalaziš li način da kroz tu poziciju ohrabriš žene da u većoj mjeri uzmu mikrofon u ruke i počnu repati, pjevati, sudjelovati u radu institucija jer i HGU i rap su u Hrvatskoj, nažalost, još uvijek u najvećoj mjeri muški svjetovi?

Remi: Nastojim se snaći. Izabrana sam na Skupštini HGU-a na moje veliko iznenađenje jer sam u to vrijeme bila u mirovanju zbog slomljene noge. Ne mogu ja nikoga direktno potaknuti i tutnuti mu mikrofon u ruku, to svako mora napraviti sam od sebe ako osjeća potrebu. Unutar HGU-a mogu se boriti za bolje uvjete rada svih muzičara, bez obzira na žanr, i bolju percepciju naše muzičke struke u javnosti. Možda vlastitim primjerom mogu nekome dati do znanja da se sve može samo kad se dovoljno potrudiš, ali zbilja ne mogu nikome stavljati mikrofon u ruke. Muškarci jesu dominantni, pogotovo u rapu, ali iskreno, mislim da je jedan spol dominantan onoliko koliko mu to drugi dopusti.



Osim toga i prevoditeljica si u Rolling Stone magazinu. Kako sve stigneš uskladiti s Elementalom?

Remi: Ma sve se stiže ako se dobro organiziraš i ako ti je dovoljno stalo. Kako se ono kaže: "Gdje ima volje, ima i načina", i mislim da to apsolutno stoji. Prevođenje mi ne oduzima previše vremena jer za magazin puno manje prevodim nego što sam to radila kad sam npr. prevodila knjigu. Kad uzmeš tako veliki projekt onda se tome moraš u potpunosti posvetiti, odrezati sve drugo, a trenutno nemam ambiciju samo raditi prijevode nego sve što me zanima. Malo svaštarim, priznajem, ali to me veseli. Nije mi dosadno, eto.

Shot, u posebnom izdanju istog tog Rolling Stonea samo su tri rap/hip-hop albuma završili na listi 100 najboljih albuma u periodu 1955.-2015., gdje je najvišu poziciju zauzeo T.B.F. s Maxon Universalom na 40. mjestu. Nije li to premalo ili je to realna slika rapa/hip-hopa na ovim prostorima?

Shot: Ma pusti sve top liste. To su neka privatna razmišljanja ljudi koji imaju takav posao da njihovi snovi mogu izlaziti na kioscima. Totalno ne vjerujem u te takve "top liste svih vremena" i slične. Zato jer je nekome taj i taj album bio baš super u nekoj fazi odrastanja ne znači da isti taj album ima tu i tu poziciju po kvaliteti ili svom društvenom značaju. A ustalom, koga više briga je li neki album rap/hip-hop ili je rock ili je punk. Svi ti albumi na ovoj listi koju spominješ su veliki i bitni, nebitno kojim rasporedom složeni, i nebitno kojeg su žanra.

Publika Elemental smatra društveno odgovornim bendom. Kako se vi nosite s očekivanjima publike da budete prvi koji će javno zahtijevati promjene?

Remi: Nismo mi tu usamljeni, ima i drugih bendova koji su angažirani, svaki do svoje mjere, na svoj način... Čak i izvan hip-hopa; punkeri se još ne daju, hehe... Postoji stanoviti pritisak u momentu kad izađe album, kada si postavljaš pitanje jesi li napravio sve što si mogao... Ali to je jalovo preispitivanje. Uvijek ćeš misliti da si mogao više, da si mogao biti angažiraniji, da si mogao biti otrovniji, direktniji, rezolutniji. Zapravo, radimo socijalno angažirane pjesme po osjećaju, neki put ih zakamufliramo u poluljubavno poluegzistencijalne tekstove (npr. "Prašina" s prošlog albuma), a neki put pucamo direktno. Zahtijevat ćemo promjene sve dok se one i ne dogode – čime nam predviđam duuugu i napornu borbu u godinama koje slijede, hehe...

Od 2007. godine ista je postava. Kako godine/starenje preživjeti kao bend?

Shot: Tako što nikada ne pridaješ najveći značaj tome da smo mi sad bend i da mi sad nešto moramo ili ne smijemo. Ne! U prvom redu mi smo skupina prijatelja koji imaju hobi da se nalaze i komponiraju neke pjesme. Samo je taj hobi malo izmakao kontroli pa postao životni poziv, ali sva ta zajebancija i druženje je isto kao i prvog dana. Onda se osvrneš i shvatiš da već godinama imaš bend i da je sad to nešto zapravo jako ozbiljno. Ali ni tad ne zaboraviš da prvenstveno sviraš i stvaraš jer to voliš. Nema drugog recepta.

Koliko su se stvari u Hrvatskoj od pjesme "Iz dana u dan" pa i preko čuvenog Facebook statusa i "incidenta Huljić" promijenile nabolje? Elemental poziva društvo na misliti svojom glavom, a što pak društvo čini po pitanju poziva?

Remi: Generalno, ne znam koliko se promijenilo na bolje – vanjski dug još je veći, političari su i dalje svinje kao u Orwellowoj "Životinjskoj farmi". Ali ja se osobno osjećam bolje, baš zato što mi se čini, mic po mic, da sam sve osvještenija. Puno sam uložila u svoj rast i mentalni razvoj, to je proces koji je neumoljiv, ali vrlo zahvalan jer sām na sebi vidiš rezultate. Mislim da je ključ promjene u svakom od nas – krenimo od sebe pa prema van. Tolerancija, suživot, promišljanje, uvažavanje tuđeg mišljenja, međusobno poštovanje – kad ovladamo tim vještinama na ličnom nivou – prema susjedu, bratu, prijatelju – moći ćemo razgovarati o promjeni na višem, narodskom nivou. Onda se tu pojavljuju bunt, borba za prava, borba protiv nepravde... No, bez ličnog razvoja to su samo kule u zraku.

Nije li hrvatsko društvo pa i cijeli socijalni prostor bivše države, stidan? I kad su u pitanju građanska prava, slobode, obaveze, a napose u ljubavi? Stihovi pjesme "Bolji si" - "Nije me sram reći da bolji si" savršen su nastavak Gibinih stihova "Moglo bi bit' da je lakše umrit', nego ljudima reć oprosti". Koliko još mučnog srama i umiranja pojedinaca i društva ondje gdje tako čega ni ne treba niti smije biti?

Shot: Eh, kada bih ti sad tu prosuo društvenu analizu ovih prostora ne bi bilo dovoljno dvadeset kartica teksta, s obzirom na širinu pitanja koje postavljaš. Možda baš zato mi u pjesmama ne pokušavamo davati odgovore na društvena pitanja nego samo konstatirati neke činjenice i pojave, a neka ljudi sami zaključuju kako bi nam trebalo biti, kako ne bi smjelo i ko je od nas kriv za sve to.

Remi, zašto nisi pokušala paralelnu solo karijeru? Imaš li možda takvih planova za budućnost?

Remi: Ma kad bih još i to stigla? (smijeh) No polako, imam velike snove za sebe, ko zna što donosi budućnost. Ja sam sretna jer se u Elementalu mogu slobodno izraziti, volim raditi s Konijem, Erolom, Shotom, Zanetom i Johnom jer se kužimo, jer mi ne staju na prste nego me potiču. I to mi je skroz kul, pa ne gledam preko ograde. U krajnjem slučaju, da nisam baš zadovoljna s Elementalom, već bih ja potražila neku drugu sreću. Ali, s druge strane, imam razne interese i volim muziku, pa eto, ko zna kamo će nas put odnijeti.

Singl "Goli i bosi" najavljuje novi album. Šta možemo očekivati od novog materijala?

Shot: Novi materijal je drugačiji. Ne nužno u ovom smjeru poput "Goli i bosi" već generalno malo odmaknutiji od prethodnog albuma. Tako je to s nama, valjda, uvijek iz albuma u album. Baš nas vesele ove nove pjesme koje sada dovršavamo i mislim da su bolje od ičega do sada.

A što možemo očekivati od Elementala ovog ljeta na Mostar Summer Festu?

Remi: Joj, ljeto, drago ljeto... jedva čekam da se ukaže. Dolazimo nabrijani, pozitivni i ako bude sreće, osunčani. Garantiram vrhunsku svirku, toliko mogu sigurno garantirati. A vi ponesite dobru volju pa će nam biti sjajno!

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: