Dubioza kolektiv sjajnim nastupom evocirala uspomene Bosancima i Hercegovcima koji žive u SAD-u
"Kada je grupa Dubioza najavila da će upriličiti nastup u klubu 'The Cutting Rom“ u New Yorku, bila sam spremna da se dobro zabavim. Moji klinci su tu noć ostali kući s dadiljom, a muž i ja smo se počastili rijetkim noćnim izlaskom. Mogla sam osjetiti energiju benda koja je naprosto pulsirala, čim su izašli na scenu. Njihov jedinstveni spoj muzike i instrumenata transformirao je malo mjesto i učinio događaj potpunim", kazala je Merima.
Ona u svojoj priči navodi da je Dubioza kolektiv bosanski bend koji se sastoji od dječaka koji su odrastali u muškarce u toku krvavog rata u Bosni.
"Čini mi se da se u posljednje vrijeme mnogo pišem o ratu u Bosni. Zemlja mog porijekla mnogo se 'vrti' u vijestima, nažalost ne iz dobrih razloga. Ne znam da li je slučajnost da je Dubiozin nastup zakazan baš za ovaj vikend. Očekivala sam zabavan noćni izlazak, opuštajući bijeg od posla, djece, susret s prijateljima... Dobila sam mnogo više, vrijednije i uznemiravajuće. Na nastupu je bilo oko 250 ljudi i shvatila sam da smo svi bili jedna izgubljena generacija, zaglavljena u praznini između starih dobrih socijalističkih vremena Jugoslavije i nove demokratije u podijeljenoj Bosni. Svi mi koji živimo u Americi, a bosanskog smo porijekla, na jedan način smo 'zaglavljeni', dodala je Trako.
Nastup ju je ostavio tužnom. Mislila je na tajnu vezu koju su svi u klubu dijelili, njih oko 250. Shvatila je da pripada jednoj izgubljenoj generacija, izgubljenoj između starih dobrih dana socijalističke Jugoslavije i nove poslijeratne demokratske i podijeljene Bosne. Oni su ta trideseto-četrdesetogodišnja generacija koja živeći u Američkoj dijaspori pokušava da pobjegne iz vakuma u kojem se nalaze slušajući politički bend kao sto je Dubioza.
"Svi mi prisutni, bosanske izbjeglice, većinom muslimani, se već osjećamo odsječeno i odbačeno u toku ove lude Američke predizborne kampanje. Pobjegli smo iz ove 'nove' Bosne, od korumpiranog političkog režima koji vlada već umornim i poraženim narodom. Dubioza je pjevala o Bosni, ali za nas u Americi Dubioza je svojim riječima dočaravala i lokalnu situaciju. Sigurna sam da bi se i izbjeglice u Evropi mogle da nađu u njihovim pjesmama. Njihove riječi koje asociraju da nema slobodnog svijeta, već samo slobodnog marketa, njihove jednostavne, a tako duboke rime o Pirate Bay-u, slobodi govora i dijeljenja informacija, rime o korupciji, rime o opsesiji novih generacija za materijalnim posjedovanjima, o njihovoj predanosti i načinu na koji samo klize kroz život, ove rime ne govore samo o Bosni, već dočaravaju i stanje u Americi i Evropi.", priča Merima.
Na kraju performansa i nastupa u New Yorku, članovi grupe Dubioza kolektiv poslali su poruku: "Ruže su crvene, ljubičice plave - to je vrijeme da glasate za socijalističke Jevreje“.
"Dubioza je rimovala o hapšenju Florence Hartmann i Evropskoj šutnji o ovoj nepravdi. Rimovali su o Trumpovoj izbornoj kampanji i sve manjoj srednjoj klasi Amerike. Na kraju nastupa Dubioza je poslala poruku ne samo nama, bosanskim izbjeglicama u Americi, već i Amerikancima da glasaju za socijalizam. Bilo je jasno da su ovi dječaci žalili za danima kada se išlo na more i pjevalo se na plaži uz gitaru sa rajom. Žalili su za studentskim danima kada se samo razmišljalo o strogim profesorima i simpatijama, a ne o financijskim dugovima. Žalili su za mladošću kada je biti mlad značilo da se budućnost iščekivala s uzbuđenjem i nadom za skrivenim avanturama koje su nas čekale tu iza ugla", kaže Merima.
Dodaje da se Amerikanci možda osjećaju neugodno kada se spomene riječ socijalizam, ali momci iz Duboize znaju malo bolje od njih. Oni znaju da je sloboda u tome kako vladajuća struktura tretira svoje građane, ne samo zdrave, već i bolesne, kako mlade tako i stare.
"Sloboda je način na koji možemo da zamislimo svoju budućnost, gdje će se naši snovi ostvariti, ako budemo radili na tome da ih ostvarimo, ako budemo poštovali svoje sugrađane i ako smo ponosni na svoje porijeklo", zaključila je Merima.
Na kraju, članovi benda su se ipak smijali, pjevali o marihuani, poneseni emocijama publike. Nisu odustali, nikada, ni nakon rata. Još uvije žive, pjevaju i putuju, komponujuci muziku koja liječi povrijeđene duše.
