{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Dino Merlin: Živimo u nevakat!

S
11.11.2011. u 18:55
0
0
Dino Merlin: Živimo u nevakat!
0
Dino Merlin: Živimo u nevakat!
Foto: Arhiv/Sarajevo-x.com
Da se oko nastupa Dine Merlina u Beogradu, nakon više od 20 godina pauze, digla velika prašina, znaju svi. No, Dino Merlin i jeste umjetnik koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. I dok ga jedni vole i hvale, drugi ga osporavaju i kritikuju. Ali ako pogledamo plodove njegove impresivne višedecenijske karijere, onih prvih je bez sumnje puno više.
Iako je domaća javnost negodovala što je pristao nastupiti u Beogradu, a jedan dio Srbijanaca pisao peticije i palio zastave u znak protesta, činjenica da je bh. kantautor potukao sve rekorde i rasprodao čak tri beogradske Arene govori samo jedno – Dino Merlin ima čitavu vojsku vjernih fanova.

Dvije sedmice prije prvog koncerta u beogradskoj Areni, 25. novembra, Dino Merlin u ekskluzivnom intervjuu za portal Sarajevo-x.com progovara o emocijama pred susret s publikom u Srbiji, šta je prelomilo da promijeni mišljenje, o društvu u kojem živimo…

Bliže sa Vaši koncerti u Beogradu. Kako teku pripreme?

Užurbano. Trudimo se, kao i prije svakog velikog koncerta, detaljno pripremiti sve segmente produkcije kako bi sve bilo u najboljem mogućem redu. Pripreme ponekad znaju biti kompleksne i pomalo iscrpljujuće, ali to nije ništa na što nisam navikao.

S kakvim emocijama idete u Beograd nakon toliko godina odsustvovanja s tamošnje muzičke scene?

Emocije su pomiješane, ali idem sa zadovoljstvom jer je Beograd bio važna destinacija u ranoj fazi moje karijere. Osim toga, u Srbiji imam brojnu publiku svih generacija. Neki nisu bili ni rođeni kada sam posljednji put nastupao u Beogradu, tako da se radujem što ćemo se konačno sresti.

Čak tri koncerta ćete održati. Jeste li očekivali tako veliko interesovanje publike?

Moram priznati da sam očekivao veliko interesovanje jer praktično petnaest godina se očekuje moj dolazak pa ne čudi ogroman interes koji vlada. A dodatno mi imponuje i što moji koncerti obaraju rekorde jedne od najvećih dvorana u regionu.

Od rata ste odbijali da nastupite u Srbiji govoreći da za to nije došlo pravo vrijeme? Šta se promijenilo?

Prošlo je puno godina i ja sam prestao da očekujem i da razmišljam o nekim velikim promjenama kod drugih, pa sam mislio da je najbolje da probam sam mijenjati stvari. Mislim da je važno barem pokušati biti promjena koju želiš vidjeti. Budimo realni, Srbija ipak nije ista kao prije 15 godina. Iako mi, s pravom, očekujemo da se pozitivne i poželjne promjene dešavaju brže i da iskoraci u tom pravcu budu konkretniji, ipak su stvari malo drugačije.

Jesu li razne peticije potpisivane protiv Vašeg nastupa i ispadi nacionalističkih grupa utjecali na početni entuzijazam? Jeste li i u jednom trenutku požalili zbog odluke da nastupite u Beogradu?

Kada nešto odlučim i, kako bismo rekli, prelomim preko koljena, onda zaista teško odustajem. Odustajanje i posustajanje nisu u mojoj prirodi. Ne potcjenjujem opasnost i svjestan sam rizika jer su različite radikalne skupine spremne da učine različite radikalne poteze bez obzira na to koliko besmisleni ti potezi bili. To je svijet u kojem živimo i nažalost danas svugdje u svijetu, u svakom trenutku, može se desiti napad na javni red i mir, pravni poredak i sigurnost građana. Ja i moji koncerti nismo izuzetak, ni u Srbiji niti bilo gdje drugdje. Bilo bi tužno i zaista tragično za sve, a posebno za Beograđane, da manjinska estremna desnica utječe na većinu koja je umjerena i realna. Vjerujem da će se moji beogradski koncerti kao i svi moji dosadašnji nastupi desiti na zadovoljstvo moje publike.

U emisiji Ivana Ivanovića demantovali ste da ste nekada rekli da mrzite Srbe i da su bolesni. Ako znate da takvo nešto niste nikada izgovorili i da se radi o izmišljotinama, zašto ste imali potrebu da se pravdate?

Nisam se pravdao, jer nisam imao potrebu da se pravdam već da odgovorim na pitanje koje mi je postavljeno. Nikada nisam rekao da mrzim Srbe niti bilo koji drugi narod, to je još jedna zlonamjerna izmišljotina. Nemam ništa ni od koga da krijem tako da sam spreman razgovarati o svakoj temi i odgovarati na pitanja bez obzira na to da li je potrebno demantirati neistinu ili reći istinu.

Znate li ko će od vaših beogradskih kolega prisustvovati koncertu? Postoji li neko koga niste dugo vidjeli, a voljeli biste?

U Beogradu očekujem goste sa raznih strana svijeta, jer svakodnevno stižu najave dolazaka mnogih prijatelja i kolega. Tako da će u Beogradu biti puno mojih poznanika.

Koliko je teško živjeti u današnjoj Bosni i Hercegovini u kojoj se ljudima spočitava uspjeh i izdvajanje iz mase? U šta smo se to pretvorili?

Frustrira me stanje u našoj zemlji. Meni lično dobro ide i to već dovoljno dugo tako da mnoge svoje probleme mogu sam riješiti. Međutim, teško mogu biti sasvim sretan i zadovoljan svojim životom ukoliko oko mene živi toliko mnogo ljudi koji teško da imaju neku perspektivu ili nadu u prosperitet. Kada sam se počinjao baviti ovim poslom, to je bio početak sa čiste nule i znam kako je to očajna situacija i kako loše utječe na sve što čovjek radi i živi. Političari su ravnodušni prema stanju u kojem svi narodi podjednako teško i nesretno žive i ljudi su sve radikalniji u svojim stavovima, a sve manje spremni na razgovor i dogovor. Takvo stanje nema budućnost i to je ono što sve nas deprimira a naročito onaj, nažalost veliki, dio populacije koji se bori sa rješavanjem elementarnih egzistancijalnih problema, odnosno pukim preživljavanjem. Živimo u nevakat.

Generalno, jeste li optimistični kada je u pitanju budućnost Bosne i Hercegovine? Kako prevazići podijeljenost koja vlada među ljudima?

Kada je riječ o Bosni i Hercegovini uvijek sam optimista. Sve je moguće prevazići, a pri tome ništa ne zaboraviti. Dužni smo prema sebi pamtiti sve lijepo, ali i sve ružno što nam se desilo u životu. Bosna može ići dalje i ići će, pitanje je samo kada će političari shvatiti i prihvatiti činjenicu da Bosna i Hercegovina mora ići dalje ako svojim biračima, sunarodnjacima, sugrađanima žele dobro. Nama ne trebaju George Washington ili Martin Luther King, nama trebaju političari koji redovno idu na posao i rade ono za šta su plaćeni. A Bosna i Hercegovina nam je svima sudbina. Da parafraziram čovjeka mudrijeg i hrabrijeg od sebe: nema puta ka Bosni i Hercegovini – Bosna i Hercegovina je put.

I za kraj, recite nam da li je i Vas obuzela euforija u povodu utakmica baraža s Portugalom? Koliko uopće pratite nogomet? Vidite li našu reprezentaciju na Evropskom prvenstvu?

Imamo sjajne momke, vrhunske sportiste i imam ogromnu želju da prođemo Portugal jer smo to zaslužili i to nam treba – da se plasiramo na Evropsko prvenstveno, da budemo u ovom svima važnom sportu među najboljima u Evropi. Nadam se da ćemo proći dalje i momcima želim svu sreću.

Komentari (0)
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: