"Kada oni snime djelo klasične muzike, onda ga i rasprodaju." rekao je Norman Lebrecht o muzičkim kompanijama kao što su EMI, Deutsche Grammophone i Sony CBS koje su decenijama kontrolirale klasičnu muziku.
Lebrecht je dugogodišnji reporter sa muzičke scene, a napisao je i misteriozni vodič kroz ružni biznis "Maestros, Masterpieces and Madness: The Secret Life and Shameful Death of the Classical Record Indusrty".
"Prije 12 godina snimljeno je 700 klasičnih kompozicija i to u studijima šest velikih muzičkih izdavača. Danas ih ima manje od stotinu. Tako da je istina; klasična muzika je mrtva", rekao je Lebrecht.
Ako se pitate ko su glavni krivci za smrt klasične muzike - to su računovođe.
Lebrecht je u svijet muzičke kritike uplovio nakon rada na televizijskim vijestima. Od tada je često išao na snimanja da bi tačno znao šta se dešava. Sada misli da je cijela industrija klasične muzike pomalo tužna.
Ko će snimiti sljedećeg Carusoa, čija je sesija u jednom milanskom hotelu dobila zlatni standard po kojem su ocijenjivani i najveći tenori poput Luciana Pavarottija?
"Pošto se više ne snimaju djela klasične muzike, jer velike muzičke firme to jednostavno više ne žele, ona je umrla. Sada živimo u jako siromašnom društvu", naglasio je Lebrecht.
