{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


EKSKLUZIVNO
/
"Bratstvo i jedinstvo je završilo u masovnim grobnicama i konc logorima"

S
2.4.2010. u 12:00
0
21
"Bratstvo i jedinstvo je završilo u masovnim grobnicama i konc logorima"
0
"Bratstvo i jedinstvo je završilo u masovnim grobnicama i konc logorima"
Damir Avdić Diplomatz (Foto: Jashar Kowalski)
Pjesme Damira Avdića Diplomtza su britke i žestoke. Damir nastupa sam, s električnom gitarom i uz moćni riff i stihove u kojima ne štedi nikoga. Obračunava se sa internet revolucionarima, Che Guevarom i tradicijom, istinu podastire surovo i neumoljivo ogoljenu do srži.
Dobitnik je književne nagrade "Farah Tahirbegović", u maju izdaje novi album “Život je raj”, od danas je na njegovom MySpace profileu prvi single “Bratstvo i jedinstvo”, a za Sarajevo-x.com ekskluzivno govori o novim pjesmama, Che Guevari kao viagri za srednjoškolce i Jenni Jameson za internet revolucionare… Damir koji je van granica BiH poznat i kao Bosanski Psiho sve što ima reći kaže u svojim pjesmama i knjigama, pa su mu odgovori kratki, ali kao i stihovi - jasni i precizni.

Prema onome što sam mogao vidjeti iz testova pjesama “Kuda sestro” i “Bratstvo i jedinstvo”, čini se da će svi koji su mislili da bijes Damira Avdića Diplomtza ne može biti veći biti razočarani. Otkud nakon “Trnja i žaoka” i “Mrtvi su mrtvi”, pa i knjige “Enter Džehenem” još bijesa?

Ne vidim ja tu neki naročiti bijes, to je čista realnost opisana onako kako i izgleda, bez šminkanja ili dodavanja nekog ekstra crnila, možda ti se zato čini bijesnim.

Roman "Na krvi ćuprija" imao je kao soundtrack album "Od trnja i žaoka", album "Mrtvi su mrtvi" bi se mogao nazvati soundtrackom za knjigu "Enter Džehenem", da li će i novi album biti možda soundtrack za sljedeću knjigu?

Na novom albumu ima stvari koje su već u "Enter Džehenemu", a ima i pjesama koje ćeš naći u novom romanu.

O čemu bi ili će ta knjiga govoriti?

Jedna pjesma na novom albumu se zove "Imam dvadeset i dvije" i jedna od strofa kaže: "Imam dvadeset i dvije od toga sam osam proveo u školi, a sve ostalo u teretani, ne želim promijeniti svijet želim samo uredno naplatiti svoj tiket". O tome je priča.

Koliko će zvuk na novom albumu biti sličan, odnosno razlikovati se od onoga kako si ranije zvučao?

U suštini sve je isto, gitara i glas, s tim da je ovo malo tvrđe i bliže zvuku koji imam uživo.

Koliko si zadovoljan prijemom knjige "Enter Džehennem" kod publike?

Super. Još uvijek radim promociju, knjiga se prodaje, sve je u dure.

Kako bi ti ukratko opisao “Enter džehennem”?

Jednostavno: Enter Džehenem.

Da li je sličnost sa stvarnim likovima slučajna ili namjerna?

Ako te neki lik podsjeća na nekoga koga znaš, neka ti bude taj.

Foto: Vice Rudan
Foto: Vice Rudan
Oni koji te površno poznaju možda bi te svrstali među one protiv kojih ti u stvari najviše pjevaš i pišeš: kvazirevolucionare s Che Guevarom na majicama ili jugonostalgičare. Gdje ti sebe u svemu vidiš?

Ma, svrstaj me gdje hoćeš.

Jugonostalgičarima se direktno obraćaš na novom albumu stihovima "Bratstvo i jedinstvo je završilo na dva flora, u masovnim grobnicama i koncentracionim logorima; na kojem od ta dva flora želiš da ti sviram, p…jedna nostalgična?". Imaš li nakon ovoga još išta dodati glede jugonostalgije?

Što je mrtvo-mrtvo je, pozdravi i kreni dalje.

Kažeš i da je "vrijeme je da se upoznamo onakvi kavi stvarno jesmo". Kakvi smo mi to?

E, to je ono što treba da otkrijemo.

Otkud tolika averzija i prema Che Guevari, odnosno onome što on danas predstavlja? U knjizi ga nazivaš piChe…

Che Guevara je posljednja ikona modernog kapitalizma. Viagra za srednjoškolce. Jena Jemeson za internet revolucionare. Tera Patrick za antiglobaliste. Sponzoruša za anarhiste. Ima toga još…

Da li je, kao što kažeš u pjesmi, revolucija zaista prošla i šta je u stvari danas uopšte revolucionarno?

Radit’ svoje i ne smarat se budalama. A revolucija se skrasila u štamparijama novca. I “jebeno” dizajniranim stranicama.

Bojiš li se reakcija lažnih moralista na tekst pjesme “Kuda sestro” u kojoj Bosnu porediš sa flekom na čaršafu?

Nije Bosna fleka, već mi.

Kako danas gledaš na rat koji se desio na ovim prostorima?

Sutra ćemo vidjeti još bolje.

Postoji li formula prema kojoj danas gdje svi od svakodnevnice bježe u iluziju meksičkih sapunica i sladunjavih turbo-folk melodija doprijeti do njih?

Šta će ti oni?

Kako gledaš na trenutnu političku situaciju?

Kao konstantu koja će nas pratiti još godinama.

Možeš li objasniti činjenicu da ljudi već godinama period između izbora koriste da bi kukali i jebavali majku onima na vlasti, a na svakim izborima opet za iste glasaju?

Ne mogu to objasniti.

Trenutno si u Sloveniji. Bojiš li se da bi u uređenijem društvu mogao ostati bez inspiracije?

Ne ispiriše me društvo već emocije. A uređeno društvo ne postoji, samo strah od novčane kazne. Nacionalizam, fašizam i rasizam cvatu na sve strane, samo nas boli puno više jer smo ga osjetili na svojoj koži.

Kako komentarišeš činjenicu da Dubioza i ti po Sloveniji punite sale, da je Frenkie popularan u Hrvatskoj, Štuke u Srbiji, a da ste u BiH nekako skoro pa na margini?

Ma ne punim ja nikakve sale šta ti je, sviram onima koji to žele čuti, negdje ih je više negdje manje i sve mi je to u redu. Ja znam da se to jako dobro čuje kad kažu svirali smo u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani, Munchenu… ali nije važno gdje, već kome.

Koliko ljudi u BiH priznaju tvoj rad i koliko je to tebi lično bitno?

Za ovo što radim sasvim dovoljno. I bitno mi je da se osjećam dobro na koncertu.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: