Miodrag Žalica, i sam veliki sanjar i maštar, samozatajan i nepredvidiv, svojim je dramskim tekstovima i danas teatarski uzbudljiv, scenski provokativan i stilski govorno neuhvatljiv. Upuštajući se ući u njegov izmaštani svijet, prihvatili smo igru - ludus kao pokretačku snagu jednog procesa u kojem, baš kao da smo začarani, tražimo volšebnu granicu između zbilje i snoviđenja, istine i opsjene, između realnog, svakodnevnog i banalnog – između životarenja i igranja, strastvenog i potentnog - življenja.
I baš kao da preispitujemo sebe i svoje živote, i propitujemo koliko smo sposobni da budemo kreativni i od te nimalo lijepe nam stvarnosti iskreiramo igru u kojoj i opsjena može postati istina, a snoviđenje se pretvoriti u življenje...
Ko su Žalicini "Zagrljenici"? Ljubavnici ili ubice?! Da bi se odredili, oni prolaze kroz svijet teatra, gdje je sve moguće, ulaze u ludističke obrate od groteskonog do tragičnog, od tragičnog do komičnog, pa se pitamo da li to Filip i Olga pokušavaju ubiti Hioniju ili Hionija vodi igru u kojoj se "događaju nemoguće stvari u mogućem životu ili obratno – moguće stvari u nemogućem životu"? Može li u takvoj igri uopće biti pobjednika ili, pak, pobjeđuju oni koji najstrasnije prihvaćaju nemoguće kao moguće, oni koji nestaju, a pripadaju onim drugim, koji postoje, pa su izgubljeni. Na kraju, trijumfiraju glumci u čvrstom i ostrašćenom zagrljaju s moćima teatra, pa se otuda, koristeći se sredstvima različitih žanrovskih određenja, i upuštaju u partnerski klinč u kojemu su sva glumačka sredstva dozvoljena.
Dajući nam, dakle, igru kao izazov, Miodrag Žalica nas je odveo u jedan paradoksalni svijet u kojemu je teatar mjesto za bijeg od sive svakodnevnice i kroz koji je moguće prohoditi samo ukoliko imamo dovoljno ludosti i mašte... I tako stići do njegovih raskriljenih ruku – u zagrljaj.
Pojedine novčanice od 10, 20, 50 i 100 KM se povlače iz opticaja, evo do kada ih možete zamijeniti
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
