{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Veljko Bulajić: Žao mi je što nisam snimio film o opsadi Sarajeva

A
15.2.2013. u 09:19
0
35
Veljko Bulajić: Žao mi je što nisam snimio film o opsadi Sarajeva
0
Veljko Bulajić: Žao mi je što nisam snimio film o opsadi Sarajeva
Veljko Bulajić (Foto: Anadolija)
Iako će narednog mjeseca napuniti 85 godina, slavni filmski režiser Veljko Bulajić još uvijek mnogo radi. Rođeni Crnogorac koji je prošlog ljeta, zajedno sa Lordanom Zafranovićem, na Motovun Film Festivalu dobio nagradu "50 godina", kaže u ekskluzivnom intervjuu za agenciju Anadolija da trenutno radi na dugometražnom dokumentarnom filmu, kao i na jednom igranom filmu.
Riječ je, započinje Bulajić, o ljudskoj priči koja se odnosi na sve ratove koji su se događali na ovim prostorima.

"Posla je puno, angažman je uvijek veliki. Posebno u današnjim uvjetima kada nema više dobro organiziranih filmskih kuća koje su mogle biti pratnja autoru dok radi na projektu. Tako da je danas mnogo složenije i teže raditi jer ne postoji organizacija kinematografije kakva treba da postoji i kakva je nekad postojala u Bosni, Hrvatskoj, Beogradu... Radim dosta i tako će biti stalno. Volim da radim. Rad me drži", govori Bulajić za agenciju Anadolija nakon dužeg odsustva iz javnosti.

Tvorac kultnih filmova

Autor "Bitke na Neretvi", "Kozare", "Vlaka bez voznog reda", "Libertasa", filma "Skoplje 63" otkriva zašto, uprkos njegovoj velikoj volji, nikada nije snimljen film "Sarajevo", nesuđena filmska epopeja. Skoro desetljeće i pol otkako je završena, po mnogima, isfabricirana afera o novcu za nesuđeni filmski spektakl, Bulajić samo ističe da je propuštena velika šansa.

"Jer, bilo je vrijeme da cijeli svijet sagleda dramu Sarajeva. U tu priču upetljali su se mnogi, počevši od Sacirbeya (Muhamed Šaćirbegović, bivši ministar vanjskih poslova Republike BiH), do tadašnjih generala. Bilo je tu raznih interesa i tumačenja, raznih pritisaka. Tako da sam ja poslije dugo vremena, poslije strašno mnogo uloženog truda sa ekipom i dobrim stranim partnerima, koji su htjeli da se napravi priča o drami Sarajeva, bio sretan što sam otišao. Jer, mnoge su se negativne snage upetljale oko filma. Izgubljeno je moje strašno dragocjeno vrijeme. Želio sam da taj film poklonim Sarajevu. Uostalom, ja sam se osjećao Sarajlijom! Bio sam u Sarajevu kao dijete, u Sarajevu sam učio školu, živio. Nosio sam duboko u sebi taj film i te ljude u Sarajevu, u toj velikoj drami Sarajeva", tvrdi Bulajić, koji živi i radi u Zagrebu.

Danas, veli, može samo da žali. Zato nam otkriva do sada nepoznate činjenice.

"Jako mi je žao što taj film nije urađen, ali sam vidio da je atmosfera koja je vladala u nekim političkim krugovima Sarajeva bila takva da se nije mogao snimiti film. Otkrit ću vam nešto što do sada nikome nisam kazao. Alija Izetbegović je imao dobre namjere za film 'Sarajevo' i bio je čovjek širokih pogleda. Ja sam sa njim razgovarao nekoliko puta. Vjerovao sam da će se zbog njegovog takvog odnosa prema filmu 'Sarajevo' i ostali slično ponašati. Međutim, priče, intrige, ne znam koje sve stvari, učinile su to da je i Izetbegović, na kraju, reterirao. Nije znao što će biti ako da podršku filmu, može li, smije li, imao je dileme... i ljudi oko njega su imali dileme. Očekivao sam da će kazati: Dajte autoru da napravi film kad je već došao", objašnjava Bulajić.

Velika ljudska drama

Bulajić smatra da je film "Sarajevo" mogao biti na razini slavne "Bitke na Neretvi", što bi bilo izuzetno značajno za to da svijet i kroz film sazna punu istinu o drami koja se dešavala u BiH.

"U Sarajevu se desila ogromna jedna ljudska drama. Ne znam grad u suvremenoj povijesti koji je tako strašno stradao od tih agresora, Jugoslavenske narodne armije (JNA), četnika, svega što je krenulo da ga uništi. I ne samo da ga fizički uništi, već da uništi njegovu tradiciju, kulturu, duh... Pa, odbrana Sarajeva, taj otpor, bila je to velika mogućnost za veliki film", kaže on.

Priznaje da se zbog negativnog iskustva nikada više ne bi vratio na temu opsade Sarajeva.

"Jer, nažalost, ni danas u Sarajevu ne postoji takva atmosfera, nema onih koji bi rekli: 'Evo, idemo praviti takav jedan film'. Bez takve podrške, slobode stvaranja, povjerenja jednih u druge, takav posao se ne može izvršiti", uvjeren je Bulajić.

S otklonom od dvije decenije Bulajić primjećuje da rane nanesene u užasima raspada Jugoslavije teško zarastaju.

"Primjećujem iz dana u dan da sve teže i teže zarastaju rane, iako sam vjerovao da će biti drugačije. To je naš problem. Taj problem će nas, po meni, pratiti. Mislim da se malo čini sa svih strana da se te rane zacijele. Ostaje da to riješe naša djeca, unuci, odnosno vrijeme", istakao je Bulajić.

Razgovor s Titom

Danas se s ponosom sjeća svojih ratnih filmova. Posebno "Bitke na Neretvi" i "Kozare".

"Drago mi je da sam radio 'Kozaru' i 'Neretvu'. Ti filmovi su nagrađivani. Vidio ih je cijeli svijet, čak 500 miliona gledatelja. Vrlo sam ponosan na 'Neretvu'. To je svjetski film. Bio je nominiran za Oscara. Nema zemlje gdje nije prikazan, a i danas se prikazuje. Uvršten je, konačno, među deset najboljih ratnih filmova u povijesti svih svjetskih kinematografija po izboru svjetskih kritičara", govori sagovornik AA.

Otkriva da su saradnici Josipa Broza Tita tražili da doživotni predsjednik Jugoslavije bude centralna ličnost filma "Bitka na Neretvi". No, on tvrdi da je to uspio izbjeći na svoj način.

"Imao sam razgovor sa Titom. Otvoreno sam mu rekao da ne mislim da bi trebao biti centralna ličnost filma, jer će se pomisliti da radimo film o njemu, a ne o velikoj i plemenitoj bici za ranjenike. Jer, ako se u filmu kaže da 'svi ranjenici moraju ići sa nama', ako Tito daje nalog da se poruši most na Neretvi... Ja sam rekao: 'Predsjedniče, to je savršeno dovoljno da se vidi da ste Vi, zaista, vrhovni komandant cijele akcije. Ali, hajmo se baviti ranjenicima i običnim ljudima, da ispričamo njihove sudbine'. On je malo razmišljao i rekao: 'Znate, ja mislim da Vi jako dobro razmišljate i molim Vas da više ne razgovarate sa mojim savjetnicima o tome'. Dobio sam, dakle, potpuno slobodne ruke i mogu danas reći da sam 'Neretvu' napravio kao svoj autorski film, potpuno slobodnih ruku, bez osjećaja politike na filmu", sjeća je Bulajić.

Novac i kapom i šakom

Iako bi mnogi očekivali drugačije, Bulajić je kritičan prema partizanskim filmovima i autorima tog žanra uopće.

"Mogu vam reći da je period snimanja ratnih filmova bio period snimanja strašno loših ratnih filmova. Autori su međusobno kopirali filmove. Radio je loše veliki broj loših autora. Tada je bilo takvo vrijeme u Jugoslaviji da je najlakše bilo dobiti pare za ratni film. Svaka republika, svaka pokrajina je htjela da ima svoj film. Novci su se davali šakom i kapom, radili su kojekakvi autori. Ostaje jedna strašna serija loših partizanskih filmova. Naravno, bilo je i jako dobrih, ali je bilo i ogromna većina naprosto negledljivih filmova" tvrdi on.

Zanimljivo je da je Bulajić, kako ističe, odbio da poslije "Bitke na Neretvi" režira i film "Sutjeska", koji je kasnije snimio Stipe Delić.

"Ja sam poslije 'Neretve' mogao sve. Davano mi je sve i više sredstava nego za 'Neretvu'. Ja nisam htio da radim 'Sutjesku'. Ja sam to izbjegao, malo se i zamjerio. Ali, tadašnje bosansko rukovodstvo je da bi još bolje učvrstilo svoje odnose sa Titom insistiralo na tome da se snimi 'Sutjeska'. I to kao velika partizanska pobjeda!? A bila je veliki partizanski poraz. Ja ne kažem, može se i na porazu snimiti veliki film, ali ne kao pobjeda. A oni su insistirali da to bude film o pobjedi. Pa su onda posebno insistirali da u tom filmu igra Richard Burton. On je tamo odigrao ulogu koja je katastrofalna. I znate šta se onda dogodilo? U 'Sutjesci' je potrošeno više para nego u 'Neretvi', film nije nigdje prikazan i prošao je vrlo loše. 'Sutjeska' je klasičan primjer šta biva kada se političari upetljaju u film i kada oni počnu da diriguju kakav će film biti", objasnio je Bulajić.

Govoreći o današnjoj kinematografiji u zemljama bivše Jugoslavije Bulajić ističe da je ona "kako kada i kako koja".

"U ovom trenutku, čini mi se, hrvatska kinematografija pravi iskorak naprijed. Bilo je dobrih filmova iz Beograda, dobrih filmova u Bosni. Ali, sada je vrijeme drugačije. Sada se ne zna gdje počinje film, gdje završava televizija. Vjerovatno će se ulaskom Hrvatske u Evropsku uniju neke stvari promijeniti nabolje. Poslije rasula zemlje i svega što se dogodilo, te strašne tajkunizacije u svakoj sredini, u svakom gradu, možemo biti zadovoljni da je kinematografija uopće ostala živa", naglasio je Bulajić.

Pomagao Kusturici

Reditelj Emir Kusturica svojevremeno je ismijao Bulajića u svom filmu "Underground", iako Bulajić tvrdi da je Kusturici pomagao na početku karijere. Pitali smo Bulajića kako danas gleda na Kusturicinu pojavu i učestvovanje u projektima poput izgradnje Andrićgrada u Višegradu.

"Emir Kusturica više uopće nije sineasta, nego ga treba gledati kao nekog poslovnog čovjeka, biznismena. To je izvan posla kojim se mi sineasti bavimo. Ko mu daje podršku, pod kojim uvjetima, s kim to radi i kako, ja ne znam. Ali, kao sineastu, ja ga ne vidim. On je totalno u politici, u biznisu... To je nešto drugo u odnosu na ono što je bio. On je masu toga napravio samo da bi politički pogodovao onima koji su stajali iza njega, koji su ga promovirali... Napadao me vjerovatno zato što su moji odnosi prema Sarajevu i agresiji na BiH bili savršeno drugačiji nego što je bio njegov odnos prema tim događajima. On je služio politici... To je bio razlog što me je napadao. A ja sam njemu dao podršku i strašno utjecao da njegov debitantski film dobije i Zlatnog lava u Veneciji", zaklučio je Bulajić.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: